Pregled posta

Budapest In My Heart

Svaki puta kada se vratim sa nekog putovanja uvjerim se u onu rečenicu kako sve što je lijepo kratko traje. Da, tako je i meni prošlo ovo putovanje u Budimpeštu. Ovih šest dana kao da sam živjela u bajci. Toliko mi je bilo lijepo da uopće ne znam ni kako to sve opisati. Svako putovanje mi ostavi jednu prelijepu uspomenu, prelijepo sjećanje, gomilu doživljaja, ljudi…
Ovo je treći puta da vidim Budimpeštu ali sada sam ju upoznala kao nikada do sada. Vidjela sam Budimpeštu u tako lijepom svjetlu da jedva čekam kada ću opet imati priliku posjetiti je. Sve smo si same organizirale i to zahvaljujući mojoj pametnoj seki koja nam je preko neta našla stan. Do tamo smo putovale vlakom i povratna karta dođe 200 kuna što uopće nije skupo. U vlaku je bilo fenomenalno. Prvo smo se smjestile u kupe sa jednom mađarskom damom koja nije mogla trpiti to što smo bez prestanka pričale, smijale se, ludirale da je ljutito napustila naše društvo i otišla u kupe krajem. Nama je tada postalo još zanimljivije da nam je cijeli taj put prošao tako brzo i nismo se ni snašle a već smo bile u Budimpešti. Na kolodvoru nas je dočekala žena koja nas je odvela u stan. Kada sam vidjela stan šokirala sam se, ogroman je! Imale smo dvije ultra velike spavaće sobe, super kuhinju, dva wc-a i hodnik. Sve smo bile oduševljene. Što je još veća fora stan nam je bio smješten u židovskoj četvrti. Već taj prvi dan smo navečer izašle i obišle Budimpeštu po noći. Tako ju je prelijepo gledati i bez obzira na to što smo bile mrtve umorne, hodale smo po Budimpešti i odmarale oči sa cijelom tom ljepotom što rijetko kada možeš vidjeti. Slijedeći dani su nam prošli u razgledavanju svega što smo si isplanirale, nekontroliranom shoppingu , prežderavanju , smijanju i uživanju u čarima Budimpešte. Obišle smo muzej terora koji je super napravljen. Tako su dobro napravili prikaz svega da ne možeš a da se ne uživiš u sve to i da te barem malo ne potrese kada se sjetiš kako ljudi mogu biti okrutni. Ako idete u Budimpeštu obavezno pogledajte ovaj muzej jer je vrijedan toga. Naravno, svaki dan smo prvo obišle neku znamenitost a većinu vremena smo si ostavile za shopping. Dobro da sve četiri nismo normalne kada je kupovanje u pitanju tako da su se kartice peglale na svakom koraku. Ja ne želim ni spomenuti sa koliko nove odjeće sam se vratila jer još uvijek smišljam način kako da je utrpam u svoj već pretrpani ormar. Obišle smo četiri ogromna trgovačka centra i moja preporuka je da, ako već tamo idete u shopping, odete u trgovački centar Campona koji je nas sve oduševio. Smješten je malo izvan grada i mi smo se vozile gradskim busom 20 minuta do njega. U sklopu tog trgovačkog centra obavezno odite u Tropicarium. Ja sam se tamo oduševila. Tamo možete vidjeti aligatore, sve vrste riba, insekata, dirala sam ogromnu kornjaču, majmun prođe pokraj vas, ptice lete okolo i imala sam doživljaj kao da sam u pravoj šumi. Jednostavno je zakon. U jednom dijelu su napravili da imaš osjećaj kao da si u moru a iznad tebe pliva morski pas i još gomila tih velikih opasnih riba. Ma, zakon je!
Također preporučam svima da odu i u lunapark. Ulaznica je 90 kn ali možeš se voziti na svim atrakcijama koliko god puta želiš. Inače, ja se bojim svega što izaziva onaj koma osjećaj u stomaku ali bez obzira na to skupila sam hrabrosti i vozila se u dva Roller Coastera. I dok su Ines i Silvija uživale u tim vožnjama ja sam vrištila kao nikada do sada. Toliko sam se bojala ali sada mi nije žao što sam se tamo vozila. Kuća strave im je zakon i umirala sam tamo od smijeha, imaju i kuću ogledala i neka ogledala bi vrlo rado ponijela sa sobom . Tamo zalutaš u labirintu i moraš naći izlaz van. Vozile smo se i na onom ogromnom kotaču sa kojeg vidiš cijelu Budimpeštu. Ja se inače jakooo bojim visine pa bolje da mi niste vidjeli facu. Mene su oduševile atrakcije poput vlakića koji te vozi kroz povijest, pa vlakića gdje vidiš pauke, vampire, brodića koji te vozi po umjetnoj rijeci i pokazuje ti likove iz bajke… Ma, iskreno, sve me je oduševilo.
Svaki dan od trenutka kada otvorimo oči pa dok ih ne zatvorimo umirale smo od smijeha na sve živo. Toliko smo se opustile da su nekako svi problemi koji nas čekaju doma ostali po strani. Psihički sam se odmorila kao nikada do sada i sve četiri smo skužile kako se odlično slažemo jer u ni jedan od tih šest dana nismo se posvađale. Nismo koristile puno javni prijevoz nego smo sve obilazile pješke tako da smo vjerovatno cijelu Budimpeštu obišle nogama. Naravno, nikada nećemo zaboraviti svog prijatelja iz podzemne . Cure, samo radi njega se vraćam tamo.
Jedina što me je mučilo bilo je moje koljeno jer baš prije puta imala sam gadnih problema sa njim ali me to nije spriječilo da i ovakva šepava prehodam Budimpeštu. Sva sreća na svim mogućim kremama, zavojima, steznicima, magnetima…
Opet smo imali problema sa zatvaranjem putnih torbi kada smo išle kući. Moja seka i ja smo se vratile sa jednom torbom više i obje su izgledale kao da će svaki tren eksplodirati. To je rizik svake shoppingholičarke koja nekontrolirano troši.
Sve u svemu mogu svima preporučiti Budimpeštu. Mađari su super ljubazni, svi pričaju na engleskom, hoće ti pomoći, gradom se može slobodno šetati bez ikakve opasnosti…
Imaju gomilu kafića iako sam primijetila da je mladima glavna zabava na nekoj klupi sa gomilom alkohola. Mi smo si našle jedan super kafić gdje smo se tako naplesale, zabavile, smijale. Zaključak mog puta je da je bilo fenomenalno. Jednostavno ga ne mogu ni opisati. U mojoj glavi je toliko toga i trenutno sam još uvijek srcem tamo. Zajedno smo uslikale oko 2000 slika i svaki puta kada ih gledam znam da ću se jednom opet vratiti tamo! Opet ću se šetati Budimpeštom po noći, po danu, penjati uspinjačom, gledati u Dunav, tražiti shopping centre, plesati u nekom kafiću, voziti se podzemnom, ne misliti na ništa i uživati daleko od svega pa makar i na par dana.
Obožavam putovanja, jedva čekam neko novo!

Puno pozdrava mojim super prijateljicama s kojima sam bila 24 sata na dan. Jako puno vas volim! Tamari poručujem da što prije dođe jer nam svima jako fali. Ovo je pjesma samo za nas (i onog mog slatkog crnca iz onog sportskog kafića).


Post je objavljen 17.04.2007. u 11:16 sati.