Novi post,novi post...evo sad taj novi post.....
Pa danas nam je počela školica,bolje da i nije...
Mislila sam da ću umrijeti koliko mi je bilo dosadno,al eto ipak ja preživjela
i sad pišem ove nebuloze....hehe...
Nisam pisala ono od Uskrsa...bilo je tu svašta al ubiti ništa...
Ono dani su mi se sastojali od kava,kava i samo kava....ništa zanimljivo....
KATASTROFA......
U subotu sam ujutro bila kod Borisa na "kavici"-nije mi ju htio skuhati...šmrc....
I tako da sam vam ja u subotu bila jako RASPOLOŽENA.....
bili smo zajedno možda svega 2 sata al meni je i to bilo dovoljno...i tako
U subotu nisam bila nigdje vani čak ni na cugi...
bila kod kuće i gledala neke filmove sa svojima i tak....
Sad sam odlučila da baš neću ići nešto često van ni na kave,
odlučila vam se ja posvetiti školi,i nadam se da će mi ostati ovakve ocijene...
i da neće biti produžne preko ljeta...
I tak više ne znam šta bi napisala...mislim mogli ste i primjetiti
da u zadnje vrijeme nisam baš dobro inspirirana kad pišem postove tak
da mi nemojte zamjeriti....
a valjd će doći ponovno ono moje vrijeme kad ću se i ja mal raspisati o nekim temicama...
evo za kraj jedna jako lijepa pjesmica::::
OSJEĆAJ ŽIVOTA
Kakav je osjećaj buditi se sretna,
sada znam,
jer imam ono što trebam,
dobila sam na dar
zanimljiv žar...
Netko ga zove ljubav,
netko sreća,
a ja ga zovem tobom
tvojim osmjehom, pogledom, dodirom...
Jer to u meni budi trnce,
osjećaje zakopane, zaboravljene, zapostavljene.
Što bi ti mogla reći
osim hvala?
Hvala za sreću,
Hvala osmjeh,
Hvala za osjećaje,
Hvala što si tu,
Hvala što postojiš!
Jer nema riječi
koje bi bile dovoljne
da opišu osjećaj
kako je zvati se tvojom
kako je taknuti tvoje usne
kako je gledati te dok spavaš
kako je taknuti tvoje srce,
čuti njegovo kucanje
i po prvi puta u životu
biti prava, iskrena osoba,
bez krinke i trunčice skrivanja!
Nema riječi koje bi bile dovoljne
da ti opišem
kako je predivno živjeti
na tronu tvoje ljubavi!!!!
Ovu pjesmicu posvećujem mom malenom!!!!!
Post je objavljen 16.04.2007. u 20:50 sati.