Skočio sam na drvo i pronašao leteći tepih nakon što sam putem skoro pregazio onu poluvilenjakinju, ni sam ne znam kako je uspjela skočit preda mene. Ne znam zašto sam skočio na drvo, ali činilo mi s ekul da isprobam svoje nove čizme za skakanje. Zagarantirano ubace skok u vaš korak, doslovno. Hmm, pokazalo se korisno kroz protekle susrete sa većim skupinama oraka. Zatrčiš se prema njima velikom brzinom i skočiš u zrak tako da lijepo iz zraka možeš birat koju glavu ćeš azsjeć prije nego se snađu. Obično je najbolje sjeć najveću glavu, isti slučaj je i sa lubenicama što znači da su orci i lulbenice srodne vrste.
Iako nikada nisam pojeo ni jednog orka... hmmm čak su i zeleni izvana a crveni iznutra... iako mi se čine da su ih predugo ostavili da sazriju jer su pretamno crveni.
No skrećem s teme, kad sam pokupio tepih skočio sam s drveta i pojurio da potražim svog vozača.
Uglavnom još je uvijek tamo stajala i psovala nešto na vilenjačkom, znam da je bio vilenjački jer su čak i psovke zvučale kao pjesma. Odmah sam joj izjavio svoj plan, našto je ona rekla da mora posadit nekakve biljke koje je ubrala prošle godine.
Kakva glupost, tko još sadi biljke koje je ubrao, to jednostavno nejde tim putem. Prebacio sam ju preko ramena i odnio malo dalje do potoka i spustio ju pored tepiha koji sam razmotao i sjeo na njega.
zatim sam i nju posjeo na tepih... pokušala je pobjeći, srećom bio sam spreman na to pa sam pripremio laso koji sam spremno nabacio oko njenog struka i povukao ju natrag...
Ovo će biti duga noć...
Post je objavljen 14.04.2007. u 23:57 sati.