Marketing
Priča se nastavlja...
Za početak Hvala Vam svima na čestitkama za Uskrs i ove divne blagdanske dane koji su prošli... Odgovorila bih Vam svima prije i poželjela isto, ali uživala sam u svom plesu daleko od doma i daleko od sve tehnologije... samo mi je On trebao i bio dovoljan...
***************
Ima već neko vrijeme kako su mi dvije drage blogerice dale zadatak da s njihovim riječima napišem pjesme... i nisam zaboravila na to nego eto ponijeli su me moji sretni trenutci koji i dalje traju... i traju...
Iskreno, nisam nikada bila previše vješta u baratanju sa poezijom... mislim sa slaganjem stihova, ubacivanjem rima i ostalim pjesničkim figurama koje bih uvijek isto tako teško prepoznavala obrađujući lektire u osnovnoj i srednjoj školi...
Uvijek mi je nekako lakše bilo nabacivati riječi na papir onim redoslijedom kako bi mi navirale u mislima... tako da i ovaj put radim slično, samo će Vaše riječi zajedno biti u sklopu priče i razbacanih nota... nadam se kako će Vam se svidjeti...
zadane riječi od vražice s licem andjela --> tišina, čežnja, usne, sjaj, letjeti
te od sebi_dovoljne --> crveno,patnja,sloboda,mir i more
...Odabrale ste upravo one riječi koje mi trenutno razbacane leže u mislima...
*******************************
Priča s mojim sretnim ružičastim trenutcima se nastavlja... i teče dalje noseći sa sobom nove nijanse, nove rastanke i sastanke na bučnim kolodvorima, osmijehe, duge zagrljaje i suze u očima koje ne žele poći niz lice, ali srce je jače i svaki put reagira na istu stvar...
I tako sjedim sinoć u autobusu, na povratku prema kući... natrag obitelji i prijateljima koji me željno iščekuju iako je prošlo tek tjedan dana od mog odlaska iz Zagreba... A oko mene samo TIŠINA koja olako uspijeva nadjačati razgovor vozača i tek nekoliko putnika te upaljen radio... Tišina koja navodi da misli još lakše u potpunosti zauzmu moje misli i postepeno izbrišu osjećaj SLOBODE koji je do maloprije bio tu... A ne želim stavljati mp3 na uši ni nanovo pokušavati čitati knjigu dalje, jer znam koliko nema smisla... Misli su jače, kao i ČEŽNJA da ponovim neke slike pred očima dok su još svježe i netaknute...
I osvrćem se ponovno na osjećaj slobode i lakoće koji je tu u zadnje vrijeme, a posljednjih nekoliko dana kao da je postigao vrhunac... Pretpostavljam koliko to možda glupo zvuči, ali opet ostajem /po ne znam koji put/ zatečena time u koliko kratkom roku možemo osjetiti nešto zaista posebno i koliko su čarobni ti trenuci poleta...
LETJETI?...
prema Suncu?... Zvijezdama?...
sasvim drugoj Dimenziji koju sam Vam već spominjala?...
Da, zaista je moguće...
I pritom disati punim plućima onako kako to često zaboravljamo...
Osjećanje života svakim dijelićem tijela?...
Osjećanje mirisa borova u potpunosti?
...pogled na MORE koji istodobno tako ispunjava, odmara i nanovo oduševljava?
Na nebo koje se presijava CRVENIM nijansama donoseći zalazak sunca koji ćemo pamtiti zauvijek...
MIR koji donosi?...
On pokraj mene u svakom trenutku, njegov osmijeh, zagrljaj, riječ ili samo zvuk disanja kako bih znala da ne sanjam...
Dodir USANA na koži kako bi „ružičaste naočale i dalje bile tu pri svakom koraku... “
Mogu li nazivati Slobodom Ljubavi i Srce koje tuče tako smireno i lagano a opet ubrzano i nervozno svjesno da je On tu... tek nekoliko centimetara od mene i da neće otići za sat ili dva...
A srce zna kada je red da poleti i pritom oslobodi se i makne od ostalih opreza makar i na kratko...
**************
Da, čini se kako sam u zadnje vrijeme zaista sretna... osmijeh i dalje čvrsto držim uza se, pišem Vam sretne i proljetno obojane postove, a i SJAJ u očima je teško ne primjetiti...
Opet ću ponoviti kako mi se čini da se u zadnje vrijeme često kockice života poslažu u tu divnu sliku...
sliku željenu još odmalena kada bih kao djevojčica satima sjedila na ljuljačkama ili svog najdražeg hrasta i u svoje oslikane dnevnike zapisivala sebe, okolinu i svoje Zvijezde...
koje gledam sa raširenim očima i čekam... jer znam da su blizu... i razumiju me bolje nego itko od odraslih koji bi poprilično zbunjeno ponekada reagirali na moje priče...
I sada bih rado uzela jednu od tih bilježnica i ponovno osjetila Nju... svoju djevojčicu i njezino prestrašeno, veliko i čisto srce...
I pokušala joj nacrtati još veći osmijeh na lice...
Jer neke Zvijezde koje je tako dugo razdragano gledala pojavile su se u Njezinom životu i uljepšale ga još više...
Da, da... Proljeće je apsolutno u mom srcu... :)
*******************
Najdraži moji , pozdrav Vam ostavljam... i ovih ću dana pogledati vaše blogove i ostaviti trag... jer nedostaju mi Vaše riječi...
uživajte u ovim divnim danima...
Post je objavljen 13.04.2007. u 21:29 sati.