Marketing
toliko osječaja... osječam da ču eksplodirati...osječam se tako zbunjeno
oprostite šta svaki dan pišem novi post...ali nemogu više sve te osječaje zadržati za sebe...
trenutno samo želim nekog tko če me zagrliti i reči mi da če sve biti u redu... da nemoram brinuti
gdje je moja sreča??
zar sam ju izgubila?? možda sam ju ostavila u nečijoj ladici, kao petar pan svoju sjenu....
smijem se.... a plakala bi....
ova slika sve govori:
mrzim kad mi ljudi kažu...blago tebi, ti imaš sve..blablabla
a kaj če mi to sve kad nemam ono šta mi je najviše potrebno???
nemam ljubav, nemam spasa...
nemam osobu koja če me zagrliti i reč da če sve biti kao nekad, i da če biti u redu...
ma svi novci ovoga svijeta to nemogu zamjeniti...
ljubav se ne kupuje novcem....
neki ljudi to ne svačaju
ja svačam...
zašto jednom u životu ja nemogu biti sretna???
što me koči u mojoj sreči??
več danima noči provodim plačuči....
čime sam to zaslužila?? di sam pogrješila u životu da je takav....
ma kad malo bolje razmislim... imam 14g... u tih 14g nisam ni mogla tolko zgrješiti da me sudbina ovako kažnjava...
neznam više što da napišem...
neznam kako bi izrazila svoje osječaje...
neznam više ni što me čini sretnom...
dali postoji put ka boljem životu???
ponekad se pitam...dali postoji osoba koja me voli...koja bi dala sve za mene...
ili su sve te osobe već odavno nestale...umrle...otišle...
trenutno samo želim malo tišine u svojoj glavi...
imam osječaj kao da mi stanpedo prolazi kroz glavu... toliko misli...toliko osječaja....
di je kraj svemu tome??
kada če doči mojih 5min sreče???
oče li uopče doči???
ili...
če se buka u mojoj glavi nikada neče smiriti....
Post je objavljen 13.04.2007. u 12:02 sati.