Sasvim obican dan.Na snagu je stupila odredba da ne smijemo nositi mobače u skolu,i mala manjina se drzala toga,a velika vecina uz to nosila i I-podove,MP3 itd.Među njima i Domagoj.Uglavnom jedna od profesorica je posumnjala,i pitala ga sto mu je to...
"Domagoj,sto to imas u džepovima?",rece profa,
"Nista",toboze nehajno odgovara,ali kriomice pruza mobitel frendu s kojim je sjedio.
"Domagoj,nemoj se igrati samnom,daj mi mobitel!!!",sada ce ljutito profesorica.
"A nemam!!!"
"Sta ti mislis da sam ja budala?",procjedi ona kroz zube,
Njegov odgovor me jako zacudio,jer ja to ne bih smjela reci...
"Mislim!!!"
Tajac.Tisina.A onda saputanje.Poput zujanja pcela.Uglavnom,ona je neko vrijeme ostala paf,ali nije odustajala..."Skidaj to",rece gledajuci u njegov duks
"Hocete li da jos nesto skinem?"
Smijeh.Vecina je Domija dozivljavala kao junaka.Ja iskreno ne,jer sam nakon toga cula da je profa plakala.
Da se vratim na događaj:
Uglavnom,pretrevši ga,nasla je I-pod i oduzela mu ga.Kako ga je izvukla pred plocu,sada mu je samo tiho rekla:"Mozes na mjesto..."
A onda opet,njegov iznenadni odgovor...
"Necu."
Pogledala ga je i ne rece nista.
"Necu dok mi ne vratite moj I-pod"
"Necu ti ga vratiti!!!Na mjesto",proderala se
"Necu dok mi ga ne vratite!!!"
"Idi na mjesto!"
On je bijesno odmasirao na mjesto,a ona ponovi "necu ti vratiti I-pod",a on ce njoj-"vidjet cemo to jos".I ona je opet ostala paf.
A onda ga je poslala ravnateljici,zakljucila mu keca i zvala strace.
Ovim istinitim postom zeljela sam skrenuti paznju na nepostivanje nastavnika sa strane ucenika,ali ponekad i obrnuto.Djeca danas nastavnicima psuju,buse im gume itd.Ja jednostano nemam hrabrosti to uciniti.Mozda je to i nedostatak autoriteta ili nesto slicno.
Ali ja jednostavno razmisljam na nacin,kako netko moze to raditi starijoj osobi?Toj osobi citav dan kljuca od nasih zalopoljki,gunđanja,šaputanja,prepisivanja itd.
Post je objavljen 12.04.2007. u 21:37 sati.