Jel mi možeš onak, detaljno, opisat kaj bi cakumici napravila? :-))) – pitao je gospon Patika.
E pa, evo ti…
Cakumica je zadala slijedeće riječi: jezik, komarac, ravnalo, pimpek, park. Ja sam na svu sreću dobila sofisticiranije riječi od drage mi Old Soul. Nisam ja ni znala za taj ponovni začarani krug Memea sve dok mi cakum nije na yogi rekla da je počelo… Rekla mi je tko me tražio i tko je zadao riječi i što mi to stoji pored imena. Glasno se nasmijala želeći mi dokazati kako ne mogu samo tako nestati s bloga i ne reći ni jednu jedinu riječ. Kao što je napisala: Tebe treba ubit, jer si izbrisala skoro sve sa bloga!!!
Moje riječi su bile diiivne i njeeežne…a da mi je ova moja vještica dala one svoje, vidla bi kaj bi ju snašlo. No, pošto si ti toliko znatiželjan kaj bih joj napravila, udovoljit ću tvome prohtjevu i izjasniti se. Deklem…
Zbog riječi JEZIK bih joj na yogi lagano položila dlan na plavu kosu dok leži (nikako da to osjeti) i čekala da se poslije svog standardnog zijevanja naglo ustane! Istom tolikom brzinom bi se morala vratiti na pod! Naravno, u slučaju da joj moja izvedba ne bi iščupala pramen kose!
Riječ KOMARAC bi kod mene pobudila poriv da ju lagano gurnem nogom kad kleči na jednom koljenu i s drugom rukom pokušava održati ravnotežu! Ili bih je promatrala i kad bih shvatila da se koncentrirala, naglo bih povukla prostirku ispod nje! Naravno, samo ako je blizu stakla, ako nije… a šteta onda cijele misije!
RAVNALO??? A nije tako strašna riječ. Možda bih je škakljala po stopalima dok se ne bi upišala od smijeha i muke! A prije toga bih joj skinula one njezine prugaste čarape (izvlači se da ima više pari jedno te istih, a možda ih samo ne pere :P) i zataknula joj ih na uši….
PIMPEK! Mila, pimpek??? E Patika, ne znam kaj bih joj napravila zbog ove riječi. To i nije riječ. To je nekaj malo, zgureno, smežurano i strašljivo! Tak to meni zgleda! Ali zbog te bih joj riječi napravila sljedeće. Kad radimo svijeću, onda moramo zabaciti obje noge iza glave, dok ležimo, naravski. E ja bi se ustala dok ona to dela i onda bih sjela na nju i sjedila bih na njoj tak dugo dok ne bi smislila neku bolju riječ s kojom bi otjerala sve traume koje mi je stvorila riječju PIMPEK…. Ne želim se bojati toga, hej!!!!
PARK? Ajd, zbog parka bih joj sve oprostila. Možda bih je samo natjerala da mora u pamučnim bijelim pumpericama i prugastim čarapama i grudnjakom za dojenje trčati tam po parku gdje imamo yogu i urličući ponavljati sve ove navedene riječi! Možda se onda opameti pa drugi put razmisli o zadanome!
Naravno, dragi moj Patika, sve ovo je popraćeno mojim budnim i strogim pogledom, natmurenim licem i s bazukom u rukama! Drugačije ne ide.
Hoćeš mi možda ti zadati kojih par riječi?!
:)
Post je objavljen 12.04.2007. u 10:55 sati.