Kazaljke na satu polako,ali sigurno dokazuju da vrijeme prolazi.Sat po sat,dan po dan taloži život svoje stranice na moje misli.Prokletstvo možda čak i postoji.Možda nije dio drevnih knjiga u arhivima,po škrinjama.Dio je svakodnevice i to moje.
Vani sja sunce.Po ko zna koji put.Ne samo da sja nego prži.Ljudi uživaju u životu koji im je dan najvjerojatnije nezasluženo.Da,sunce.A u meni oluja.Nije me pogodio grom..nego nešto treće što mi je slomilo srce...Ah,ta sreća!Tako relativna stvar!I prokleta!Barem meni!Nisam stvorena za sreću.To zna boljeti.Ali zabaviš se nečim desetim,progutaš,šutiš,odeš..i nadaš se da ćeš zaboraviti ili čak da će proći.Ali ta praznina ne prestaje.Uvijek je prisutna i nitko je ne razumije.Ona je ko kamen u cipeli kojeg je netko superljepilom zaljepio i ne možeš ga odljepiti.To je ta famozna praznina kojom sam ispunjena i za koju NIKOG nije briga previše.Ko za lanjske dnevne novine!Pa ko ih se još uopće sjeća!?Eto,upravo tako.Kako sam već rekla-to boli.Pa pored svega toga još uvijek ima ljudi koji se trude dodatno popaprit već dovoljno začinjen život...
Nekad lebdi pitanje u zraku:ima li Boga?
Da,ima...al kako se koga sjeti..i često ne po zasluzi.
Osjećam se kao magnet za sranja 21.stoljeća,a suze baš i ne pomažu.Al nisu one krive nego sudbina.Rođenje na krivom mjestu u krivo vrijeme.A to se definitivno dogodilo meni.Ovo nije moje vrijeme.I nije moje mjesto.
Mnogima bi bilo potrebno da se izmisli spužva koja upija gorčinu.Uza sva nepotrebna sranja na svijetu to bi mnogima dobro došlo.Meni pogotovo.Nekad me tako izjeda ta gorčina da mi ne bi pomoglo ni da poplavim cijeli grad jaukom.A onda bi samo trebalo progutat tu spužvu-ona sve loše upije i čovjek miran!E....kad bi tako moglo!
Najgore kad me pitaju kako sam.O tom bi se dalo raspravljat,a ne samo odgovorit jednom riječju!Al i to progutam,pa rećem ok.A bi li možda stvarno trebala svakom ispovjedat kako sam?Kako da ne.
Puno me ljudi povrijedilo.Neki svjesno neki nesvjesno.Kakogod iza izvađenog čavla ostaje rupa.U zidu,u drvu,u meni.Sve isto,potpuno.
Nekad hoću biti krtica.Zabijena u svojoj rupi daleko od svih i slijepa.Tada nikog ne bi vidjela,nitko mi se nebi sviđao,za nikim nebi patila..e,da sam krtica...
Al očito postoji razlog zbog kojeg sam upravo čovjek.Nesretni ženski čovjek koji da želi da ga grom pogodi nebi morao reć dvaput!!!
za one koji nisu uopće shvatili prijašnji tekst (prošli post)..neko me ostavio zbog druge!!!!!!!ali ko ga,narode,jebe kad me nije zaslužio...
SHOW MUST GO ON!!!!
Post je objavljen 11.04.2007. u 19:32 sati.