Marketing
Čekajući
«Stani tu i čekaj me, idem dati sestrama da ti izvade karton». Hodnik je širok nekih metar i po, dug oko 20 metara. Na sredini je proširenje na 2 i po metra i tu se nalaze mjesta gdje sestre primaju pacijente. Uz hodnik su s obje strane ambulante, 6 normalnih, dječja, fizikalna i dvije sobe za sadrenje, tj. gipsaone. Oko 200 ljudi stoji, sjedi, šeće, ili ih sestre voze u kolicima. Kako koja stane i zaustavi kolica tako zakrči sve prolaze. Pomalo smrdi po bolnici, puno više po svima i po svemu. One koji su nedavno došli i u početnoj su fazi čekanja prepoznajem po nervozi. Ostale koji su tu od tko zna kada, prepoznajem po nedostatku ikakvog izraza lica. Tu i tamo nekom oči zasjaje kada neki od doktora u mikrofon promumljaju njihovo prezime i počnu se probijati kroz kordon ostalih. Sestre koje prolaze hodnikom više uopće nemaju oči. Kreću se kao šišmiši pomoću sedmog, osmog ili devetog čula kroz taj kaos. Moja fizioterapeutkinja se vraća, daje mi papire i šalje me u dječju. Pošteno. Ulazim u čekaonicu dječje ambulante. Situacija se poboljšava: mir, par klinaca i njihovi roditelji. Klinci se igraju s mobitelima, a čekanje niti ne primjećuju. Mobilni ljubimac mi zvoni 50ti put otkad sam ušao i javljam se. Nakon što napokon jednom završim s pregledom, idem kod nezadovoljnog korisnika, koji ne zna zašto je nezadovoljan. Pričam ispod glasa i obećavam da ću ostati tamo dok terenci ne završe. Dolazi neka koka, plava i glasna.
«Joj, koliko ovo traje?»
«Dugo.»
«Kojim redom prozivaju?»
«Redom kneza Branimira s pleterom.»
« Joj, ostavila sam auto na parkingu…Kolika je kazna?»
«Imate sreće, auti se i inače ostavljaju na parkingu.»
Mobitel 1, glasom od 95 dB: «Pa koookiliiii, pa di smi tiiiiii!!!!! Ma neeeeeee, nisam na pooosluu, otišla sam kod doktooraa. Ma daaa, malo me žiga lijevooo rameee. Samo nisam uspjela nać' parking pa sam morala skroz pješačit od rampe. Ma neee, onaj crveni twingo pa 'sam ti rekla da sam ga uzela još prošle godine..»
Isključujem mozak, slijede mobitel 2 i mobitel 3, a decibeli rastu. Već i klinci oko nas već lagano pizde. Plava ne jebe boga oca, pegla svoje. Milošću bogova, prozivaju me i ulazim unutra. Mladi i optimistični doktor mi uzima koljeno, udara ga, pipka, lupka i zakreće u svim smjerovima. Nije to ništa, fizikalna i par tjedana mirovanja. Košarka ništa, ostalo može nakon fizikalne. Pita me gdje radim. «Zašto mi ne spajaju televiziju? Ja potpisao prije 3 mjeseca i ništa.» Nakon slikanja koje potvrđuje doktorovu dijagnozu, zovem terence i obećavaju mi da će doktor biti spojen sutra u 11, a monteri se pravdaju da živi u pizdi materini i da se do sada nije javljao na telefon kad su ga htjeli doći spojiti. Sve im vjerujem. Dolazim na parking i pored vidim Renault kolegice iz ordinacije, i na njemu kaznu. Pored je moj, koji stoji tamo barem sat vremena duže, također bez parking karte. Na njemu ništa. Palim prema korisniku sa smiješkom na licu. Proljeće je.
Superekskluzivo: Raritetna fotografija na kojoj su Gawrun i Idolmladih uhvaćeni u predstavljanju knjiga izdavačke kučke "Kornet" u Saitama areni.
Post je objavljen 11.04.2007. u 09:30 sati.