istina vam je:bajke ne postoje i sreća vam je,ljudi,kratkog vijeka...svemu dolazi kraj pa pretpostavite...
Povrijedio si me ali ne dam ti da piješ moje suze...Tjeskoba,nepovjerenje,sad sam tako krhka da je i leptir jači...ubijaš me jeli tako,gaziš bez milosti,OKRUTNA GLAVO...ne znaš šta ti vrijeme nosi,hoćeš li uvijek moći tako bosti?Ubijaš me,ali ja živim u tebi,ne možeš me istjerati,moje ruke sad su tako hladne,ali ja se i dalje borim,moje oružje samo su suze koje ne pale,želim biti sama..Trgnuo me pad nečega,na podu leži moje povjerenje,razbijeno u komadićima,gazim bosa i porežem se,hladna krv teče iz mojih stopala..NEKA TI,gledaj,sam si to učinio,sam si to slomio,ja više nisam važna i tvoja riječ svaka je lažna,ne možeš me više preplašiti-na sve sam navikla,ne mogu ti više vjerovati,zašto plačem?Ti to ne zaslužuješ...Mrači mi se pred očima,komadić po komadić staklenog mog povjerenja zabija se u moje noge,da,boli me ali neka-gledaj,znoji se,čudi se...sivo,crno,duboko,zatvaram oči...MOJ BOŽE,što on meni radi,opet,kao nekad prizvana su moja sjećanja..Tako loše izgleda tvoje sivo lice..plačeš..reci zašto molim te...Zadovoljna sam dok te tako gledam.Dočaraj sebi moju patnju,moje suze uzaludne i crnilo,moj pesimizam i gorčinu života.Dan zatvaram u kutiju,napuštam sve.Pokapam u jamu tvoje snove,kako me samo to usrećuje...ja-hladna,krvava,zadovoljna..ti-na koljenima,neugodno ti je..Više neću plakati,ni krvariti više ne mogu..Sad sam samo zadovoljna jačinom svoje boli i veličinom tvoje neugodnosti.Lijepo mi je...sviđa mi se način na koji me bol razara,sviđa mi se kako ti patiš za nečim sasvim desetim...Odlazim zatvaram vrata mog kratkog života,napuštam tvoje sivo možda i nesretno lice..Da..život ide dalje...moja gorčina polako curi iz mog tijela...bit će bolje... ZADOVOLJNA SAM!!!!
Post je objavljen 10.04.2007. u 18:52 sati.