-Sretan rođendan, ljepotice!-probudio me nečiji mek glas odmah do mog uha, i nečije milovanje po obrazu. Otvorila sam oči škiljeći na jakoj sunčevoj svjetlosti.
-Matt!-uskliknula sam.
-Kako je moja djevojčica?-upitao me smiješeći se i pružajući mi smotuljak.
Zagrlila sam ga s osmjehom na licu.
-Sretan ti rođendan!-rekao je, a zatim je to počeo i pjevušiti. Otvorila sam njegov poklon, a u njemu je bila prekrasna narukvica sa zelenim kamenom.
-Ajme, Matt, ovo je prekrasno! Hvala ti!-iskočila sam iz kreveta i čvrsto ga zagrlila. On me poljubio u obraz i pomilovao po kosi.
-Ali nisam ti ja jedini darovao poklon.-nasmiješio se i pomaknuo u stranu otkrivajući moj stol pretrpan darovima. Razjapila sam usta od čuđenja i bacila se na otvaranje.
-Ja ti idem smućkati nešto za doručak.-rekao je Matt i povukao se nasmiješen iz sobe.
Bilo je tu svega, gomila slatkiša, graha sveukusnjaka, čokoladnih žaba, prštavog vatrometa, smrdobombica, karamela jezikoduljica za koje je u pismu stajalo da su nabavljene iz V. Britanije (???), vatrometnog graška i ostalih gluposti za razonodu. Dobila sam i gomilu čestitaka od svih mojih prijatelja, a najiritantnija bila je Maggiena čestitka koja je bez prestanka kreštala: «Sretan ti rođendan, Am!». U jednom paketu se nešto zbilja čudno micalo. Pitala sam se što je to i ne pokušava li me netko možda ubiti ili nešto slično. Mislim, ne bi me čudilo da je to opet neki Lujizin plan, ali znatiželja je pobijedila. Oprezno sam otvorila paket i zamalo vrisnula. Od iznenađenja. U paketu je bila malena zmija. Poklon je bio od Daniela. Pa naravno… On je znao da ja obožavam zmije. Ova je bila prekrasna, smeđe boje prošarana zelenim šarama. Nazvala sam ju Salazara. Jedva sam čekala da vidim Daniela. Da ga zagrlim i poljubim i kažem mu «hvala». Bio je ostao još samo jedan poklon. Taj je bio umotan u neugledan smeđi papir. Otvorila sam ga, a znatiželja u meni je bila sve veća i veća. Kad sam otvorila paket iz njega je ispao prekrasni lančić srebrne boje, a na njemu je bio privjesak u obliku srca. Od dijamanta. Oči su mi skoro ispale dok sam gledala u taj prekrasan lančić. U tu ljepotu, tu skupocjenost… Tko bi za mene kupio ovakvo nešto? Po paketu sam potražila papirić s porukom, no nije ga bilo. Lančić me privlačio svojom ljepotom… Bez razmišljanja sam ga stavila oko vrata…
***
-Emma!-vrisnula sam otvarajući vrata pred kojima je stajala moja najbolja bezjačka prijateljica, Emma Tiwson.
-Sretan rođendan, Amanda!-viknula je ona gotovo jednako glasno i čvrsto me zagrlila. Pružila mi je svoj poklon u kojem je bila neka najnovija knjiga.
-Puno ti hvala.-rekla sam i pozvala ju da uđe.
-Dobar dan, gospodine Harrison.-pozdravila je Matta.
-O, bok, Emma!-odzdravio joj je on.
Emma i ja smo sjele u kuhinju i počele čavrljati. Ona mi je pričala kako je u školi, kako su dečki i kako se Josh odselio (nije imala pojma da je Josh postao čarobnjak i došao u Rosewhite), a ja sam njoj pričala o tzv. baki u San Franciscu kod koje kao trenutno živim.
-Nevjerojatno kakve snove svake noći sanjam.-rekla je Emma odjednom.
Zbunjeno sam ju pogledala.
-Sanjam tebe, Amanda. Što je stvarno nevjerojatno.
-Pa da. Tko bi lud mene htio sanjati?-rekla sam.
Emma se nasmiješila.
-Ne zato. Nego, sanjam neku čudnu, tamnu šumu i sanjam da sam opsjednuta i da te želim ubiti. I onda se onesvijestim i probudim u nekoj školi. A najčudnije je što je ta škola za čarobnjake, mislim, ne postoji zbilja škola za čarobnjake, ja to samo sanjam. I ti si tamo, ti si učenica u toj školi. Što je isto tako nemoguće jer ti si daleko od te škole, u San Franciscu, zar ne? I onda vidim nekog čovjeka s velikim šeširom kako izgovara neke čudne riječi i zatim vidim neki čudni blijesak i onda… Onda se probudim.
Zadrhtala sam. Okrenula sam se, Matt je stajao iza nas i gledao u mene sa zaprepaštenim izrazom na licu. Pogledala sam ga, a on je kimnuo glavom.
-Reci joj, Amanda. Treba znati.
Ja sam duboko uzdahnula i započela svoju pripovijest… O pravoj istini mog života… O tome kako Jane i Matt Harrison nisu moji roditelji, i kako je moja majka zla crna vještica, Lujiza Brown, i kako je moj otac naivna budala ubijen rukom moje majke. Zatim sam joj pričala o Rosewhiteu, školi za čarobnjake i vještice, i svojim najboljim prijateljima bez kojih bi moj život bio pravi užas. Rekla sam joj i istinu o tome što joj se zbilja dogodilo u Rosewhiteu, kako je Lujiza na njoj izvela Podvojenu Ličnost i kako smo joj morali izbrisati pamćenje. I zatim sam joj pričala o zadnjim događajima što su se dogodili u Rosewhiteu, o Vratima Prošlosti i o tome kako je Lujiza ubila Jane. I kako sam ja kriva za sve. I kako je Jane mrtva…
Kad sam završila, Emma me samo gledala onim njezinim velikim očima. Zatim me čvrsto zagrlila i tiho prošaptala:
-Žao mi je, Amanda.
Emma i ja smo još dugo razgovarale o Rosewhiteu i o svemu što je vezano za naše živote, a zatim, već kad je bilo podosta sati ispratila sam ju. Zatvorila sam vrata za Emmom u namjeri da se udobno smjestim u fotelji, sa čašom hladnog soka i pogledam neki dobar film na TV-u kad sam začula vrisak. Užasnut, drhtav vrisak. Dolazio je iz dnevne sobe. Bio je to Mattov vrisak. Zaprepaštena i uplašena sam otrčala u dnevnu sobu. U njoj je Matt, tresući se kao prut na vjetru, pogledao u mene, a zatim drhtavom rukom pokazao na naslovnicu Čarobnjačkih dnevnih novosti(čarobnjačke novine na koje se Matt preplatio). Polako sam se približila i pogledala u novine kao da će iz njih iskočiti neko čudovište i progutati me dok si reko keks. Sa naslovnice je u mene gledala žena duge crne, kovrčave kose i tamnih, kao noć, crnih očiju. Lice joj je bilo blijedo, a usne pune i crvene. Bila je neobično lijepa. Na toj fotografiji se otimala dvojici ljudi koji su izgledali kao policajci. Matt je klonuo u naslonjač. A ja sam nastavila zbunjeno gledati u ženu.
-Tko je to?-upitala sam
-Simone Goldberg-drhtavim glasom odgovorio mi je Matt.
Nastavit će se
p.s. Napokon, novi post. Mislim da je bio već red da ga napišem. Evo, likovi koji su ušli u priču:
Maya,Leda,Fanny,Michelle
Sve muške likove sam ubacila u priču. Svi ste u boxu i molila bih sve da mi kažu što im ne odgovora da to promjenim. Željela sam vaše likove prilagoditi svojoj priči i zato sam morala napraviti nekoliko promjena, ali vi u biti ostajete isti. Dante, ono što si me zamolila ću odmah promijeniti. I Cady, ti si već bila u priči,samo sam tvoje ime promijenila u Haley. Evo, nadam se da vam se sviđaju promjene i kako sam sredila boxeve i nadam se da vam se sviđa uvod u drugu godinu. Isto tako, dizajn ne želim mjenjati. Nikada ga nisam mjenjala i na ovaj sam se zbilja, zbilja privikla. Želim vam svima SRETAN USKRS!!!
Evo, novi post na Roweni
Veoma bi mi značilo kad biste posjetili VA i ostavili komentar.Nemate pojma kroz što je taj blog sve propatio.
Isto tako voljela bih samo nešto reći... Sad sam bila na Redu feniksa i otkrila nesto zbilja, zbilja uzasno. Red feniksa je hakiran!!!Željela sam napisati novi post i onda sam to vidjela... To je zbilja, zbilja UŽASNO!Imam osjećaj da je netko uzeo na zub sve naše ff.Užasno mi je žao zbog Reda. Došlo mi je da plačem... Ne znam što reći...
Post je objavljen 09.04.2007. u 21:18 sati.