Evo, ovaj bedak piše još jedan post...
Naravno, o čemu drugome nego o maloj djeci. Dobro, 7 godina ali ipak je sve to još mlado. Zeleno. Inače, danas sam imao goste. Predivni ljudi, zaista predivni, sa sinom i kćeri. Mala kćer ima nepunih 2 godine, a već priča kao navinuta. Hoda, trči, veseli se, dere, ali sve u granicama normale i više, potpuno suprotno od svih očekivanja za njenu dob. Iako već grabi sve što stigne i ništa joj ne može promaknuti, sve drugo je OK. Donjela mi je milijardu stvari koje nisam vidio već godinama. Čak je negdje u kući pronašla lopticu kojom sam se loptao još u 3-4 razredu. Čudno, oduvjek sam mislio da je završila u WC-u, barem su mi tako rekli nakon što sam podijelio mamine vaze i plemenito staklo na više dijelova. Inače, ta loptica je tu... Predivna crveno-plava. Čupava, prašnjava, no kad sam postrugao sve te grinje, životinje i prašinu s nje, zasjala je. No, inače... Nakon što je pregledala pod i niže dijelove kuće, krenula je prema višima. Ima negdje pola metra, dakle sve na 70 cm je u opasnosti bilo. Prstići samo idu prema mojim nedovršenim maketama... Avioni su preživjeli nekoliko padova. Kakav je to hrvatski MIG kojem nije nekoliko puta otpao stajni trap? Dakle, onih 70 cm je bilo u direktnoj opasnosti a naviše u indirektnoj. Naravno stolnjaci i krpe su strava pogotovo ako su na njima vilice i noževi. Dok sam pokupljao stvarčice s poda nisam mogao ne opaziti onaj zlobni i podrugujuć smijeh djeteta... Oprošteno mu je.
Sin, Filip, je inače dosta živ, mrvu hiperaktivan sa dozom samovolje, no ovaj puta je bio OK. Popravlja se, a i mislim da će se i to unormaliti. Naravno, makete su opet bile prve na listi... Sve dok mi ne dira airbrush je OK. A i maketa mi je žao bilo... Lijepo je vidjeti kako naš migonja pokušava sletjeti bez kotačića sa krova kuće na zemlju... Otkako mu je polomljen nos i lijevo krilo, možda i nije u stanju više poletjeti. U međuvremenu sam stavio na 80 cm (HA!!!) visine preostale makete koje čekaju farbanje. Naravno, pisanje po ekranu kompjutera i trganje tipkovnice su in ovih dana.
Aaaa, ručak je bio fenomenalan, a ovaj put i dobro pečen krumpir! Zadnji puta se još osjetilo kvrckanje sirovih šnitica među zubima uz komentare tipa "Složenac je prefin.". Na repertoaru se našla jedna fina uskrsna šunka pečena u kruhu u pečnici... Odlična je bila. Poslije toga taj jedan složenac, ni Bog sam ne zna čega svega je bilo unutra. Uglavnom, izdvojio sam plave, crvene i narančaste dijelove. Jedino što sam prepoznao bio je krumpir i komad puretine. Poslije toga, naravno torta. Prekrasna jedna, od naranče uz dodatak svakakvih likera, vina i sličnog. Topi se u ustima.
Evo, baš i nemam puno vremena sada pisati, pa se uz jedan ovako kraći post pozdravljam s vama do sutra.
Post je objavljen 07.04.2007. u 22:17 sati.