Iz tašne ruz pade na pod
od šoka kad te videh da ležiš kraj nje
I razbi se poslednji kliker mog nadanja
da sanjam to sve...
U zlo doba puče k'o iz pakosti
lastiš moje hrabrosti
Pala sam u zoru, pala
vise nisam izdržala
sad neka mi iz knjige rođenih
ime brišu
Na tom mestu gde sam pala
ostala je mrlja mala
kao da je neko zgazio
trulu višnju
Psovah je i gurnuh je
onako kako umem ja, ženstveno
Al' odbi me taj tvoj pogled pun mržnje
i baci na tlo
Radujte se duše, sitne prodane
od iste ste rđe skovane
Ta ista ja što je blistala
do samih zvezda se dizala
sad tu puzi pred tobom i njom
ta ista ja...
Slomljenih dugih noktiju
i pocepanih čarapa
u taj se prizor ne uklapam
ista ja...