Marketing
Proljeće je, a u meni nemir...oooo...
Proljeće je, a u meni nemir, od sreće bi zagrlila svemir
...
...
Da, da... Zamirisalo je cvijeće... Zazelenile se krošnje drveća... Vratile se ptičice...
Ma, što bi moglo biti to što budi leptiriće u trbuhu i bube u glavi??
Ma, nema što drugo biti, osim... osim...
PROLJEĆAAA
...
Ajme... kako sam sretna
...
Sve oko mene je sretno...
Razdragano...
Od šume, do livade, do škole, do ljudi... do neba... do svega...
Ehhh...
Isplatilo se čekati
...
Ništa mi neće ovi dan pokvarit...
Ni sljedeći, ni onaj iza... Ma, nijedan...
ajmeee...
Ma, ja sam presretna...
Ajde, sad se malo vratimo u stvarnost samo da vam ispričam neke sitnice...
Eto, možete zaključiti da nisam baš svoj na svome dok pišem post svako 2 dana...
Ali, eto, samo sam htjela s vama podjeliti svoju sreću...
Ali, i one manje sretne stvari...
Sjećate se u prošlom postu kad sam vam pričala da je umro onaj dečko na treningu?
E, da...
U nedjelju se dogodilo još jedno sranje
...
Jedan dječačić od 7 godina je poginuo na igralištu, također u Širokom....
Od stativu udario, pala ona po njemu ili šta već... Uglavnom... Zna se šta je...
Jadni malac je mrtav
...
Inače, njegova tetka je prije radila kod moje mame, a sestru mu ide sa Sofijom, mojom prijateljicom na tečaj...
A, šta možeš... Takva je sudbina
...
Često okrutna, al jbg
...
Na svom prijašnjem blogu sam spominjala jednog dečka, također iz Širokog
...Ajme meni...
Trenira s nama...
I spominjala sam i da je sladak skrooz...
I takooo
...
I, eto, vidim ja ne dolazi on na trening neko vrime, a kad dođe uopće ne trenira, samo se vuca tamo
po kafiću i takooo
...
Kad, eto njega u prošli ponedjeljak na trening...
E, sad se pripremite jer pucam...
Doša onako ko klošar, boem... i na ćelavo ošišan
...
ajme meni...
Kad me onda nije prikinulo, neće nikad...
I, pitam ja Sofiju šta je s njim... Ona ga ipak malo bolje zna jer živi u Širokom...
Kaže ona: "Ma, pusti... Uništava se... Počeo se družit s divljacima..."
A, ja samo nako hladno:"Aha!"
Ma, znate šta... Boli me briga, nek radi šta oće... Imao je priliku, ali više ne...
Prošla baba s kolačima
...
Dobro, znam ja da lažem kad kažem da sam se totalka oladila od njega
...
Ali, ću se bome potrudit da uskoro tako i bude
...
Još uvik nisam spala na to da se petljam s divljacima i klošarima...
Nadam se da nisam... Da će me proć!
Eto, narode, toliko sam imala za ovaj put
...
Ja se sad vraćam proljeću, a vi uživajte uz neke sweet sličice...
Veliki proljetni pozdrav šaljem svima
Ova me neodoljivo podsjeća na proljeće:
Ovo je jedini pravi put, slijedite ga i nećete pogriješit:
Ma, zar nisu preslatki?
Lijepo, lijepo, neopisivo...
Ljubav, ljubav traje beskrajno...
I, jedna još za kraj... Happy end;)
Post je objavljen 03.04.2007. u 18:23 sati.