Marketing
Rođendan... hmmm
Bliži se Zvrkov rođendan, i zadnjih tjedan-dva, pokušavam mu objasniti kako će izgledat njegov dan (iako, njegov je svaki dan
), no, malac nije raspoložen za razgovor o rođendanu, a pogotovo ne o tome da će imati 3 godine.Nije da baš treba imati komplekse radi godina, ne?
Ne razumijem zašto ga to toliko iritira. Svaki puta kad spomenem riječ na "R" on počne protestirati 
. Neće poklone, neće prijatelje, neće se igrati, ništa neće, a kad sam ga pitala što bi htio... odgovor je bio:"Hoću da mi dođe Dominik i da se igramo"
Mislim, zašto radimo tolike pompe oko rođendana? Zašto rođendan mora biti krcat ljudima i djecom ako to onaj radi koga se to radi uopće nije oduševljen tom idejom?!!
Ako je njemu gušt igrati se samo sa Dominikom?-Pa ispunit ćemo mu želju, i nek bude sretan i veseo, nek se proveseli kako ON to želi na svoj rođendan. Poklone možemo i nekako drugačije servirati.. recimo kao pohvalu što je bio dobar (ako je bio dobar, naravno)
.Kad si bolje razmislim, niti ja nisam voljela rođendane, i nemam baš neko najbolje objašnjenje zašto-jednostavno nekako mi je to sve bilo naporno, isforsirano i umjetno. Radije sam se igrala u parku sa svojim frendovima nego bila doma i gnjezdila se u sobi sa tortama i sokovima. I danas nevolim baš previše neka slavlja, možda jer nemamo prostora doma kud bi smjestili ljude, možda i radi toga što je lova nekak nedostupna(?), a i danas na sve to gledam ipak drugačije. Mislim da su ta dva faktora ipak presudna, em nemamo gdje, em nemamo s čime. A imam osjećaj da je malac stvorio svoj prostor doma sa vlastitom konstatacijom da je doma miran i da uživa malo biti sam što mogu shvatiti. U vrtiću je s djecom, u parko je s djecom... kad dođe doma, postoji vrijeme kad se smjesti u kuhinju na svoj tepih, izvadi sve moguće igračke i igra se, sam, i često mi zna reči da odem iz kuhinje jer hoće malo biti sam-što poštujem. Kad si u 29 kvadrata, onda ti treba da si sam sa sobom. Kuhinja je njegova igraonica, kad već nema svoju sobu, barem imaj svoj tepih sa nacrtanim cestama, parkovima i drvećem.
Neki dan smo igrali Crnog Petra, za koji mjesec pobjeđivat će me ko iz šale!
Uhvati ga tu i tamo i faza kreativnosti pa se igra s plastelinom, a najčešće ga gura gdje ne treba... pa imamo i on i ja posla za počistiti i oprati.Rečenice i sve veći font riječi šokiraju me svaki dan, uhvatim sebe i muža kak se pogledavamo kad izvali nešto novo. Sretna sam jer imam malog tvrdoglavca, jer je svojeglav, jer razmišlja, zaključuje, jer je svoj! Drago mi je da je jak na jeziku, drago mi je što će se pobuniti na nepravdu, što će tražiti za sebe ako smatra da je uskraćen... drago mi je da je drugačiji od mene, i nadam se da će ga neke od tih osobina dobro služiti kad bude veći.
Raste, raste toliko brzo da me uhvati ponekad grč u želucu... pogotovo kad ga ne vidim dan ili dva, pa kad se sretnemo, kao da je narastao barem 5 cm, i odrastao barem za par mjeseci. Strah me da ne propustim nešto važno u njegovom životu, da neću vidjeti kad prvi puta učini nešto što do sada nije. Voljela bi imati više vremena za njega, voljela bi i više vremena za muža... za obitelj... za sebe... sve mi to fali, i izgleda da se opet vračam na prošli post. Eto, baš iz tog razloga nisam toliko dugo pisala jer nemam vremena.... grozno
. A ako i uhvatim vremena, želim ga provesti što dalje od kompjutera.Mama je dobro, ja sam ok. Na poslu su mi se stvari malo slegle i lakše dišem, samo da se srede još neke veće stavke i bit će čisto ok. Evo i uskoro će i Uskrs i toliko neželjeni rođendan
... iskreno se nadam da će su se javiti između ta dva nadolazeća dana.Pozdrav od Uštekane mame koja će se sutra pridružiti ostatku familije u prirodi...A to što ne ostavljam komentare, ljudi sorry, no opet imam problema sa registracijom kao bloger i gubim živce i odustajem od komentiranja.
Post je objavljen 31.03.2007. u 22:25 sati.