Znam nije ni moj život baš osobito dobar, ali neki si tako uništavaju ponos. . . Danas sam čula priču o frendici iz osnovne. Pretvara se u osobu koju je najviše mrzila! Ponašanje joj je na nuli, a pretvara se u da moram tako reći „kurvu“. Ne znam kako si to dopušta i kako joj to drugi dopuštaju. Već vidim kako će ispasti! Bit će sa samim kretenima i naletjet će na nekog koji će je dobro iskoristit, a kasnije će se udarat u glavu i pitat gdje joj je pamet bila.
Znam kako će se osjećat onda. I mene su iskoristili. Ustvari samo jedan, i to onaj kojeg sam najviše voljela, ustvari najgore je što ga i sad volim! Zadala sam si cilj u životu. Završim školu i odlazim na faks što dalje iz ovog prokletog mjesta. Odnosno što dalje od njega! Možda ga onda nakon 4 godine uspijem nekako zaboraviti! Ali sumnjam u sve to. To su samo moje želje koje nikako da se ostvare a traju već dugo, dugo! Škola mi je katastrofa! Teško je a ja nemam snage da ispravljam ocijene. . . Ja još uvijek sanjam. U svom svijetu sam koji nema smisla! A što to uopće ima smisla?? Štrebanje po cijele dane? Moji me muče sa time, ali najlakše se praviti da učim a umjesto toga razmišljam. Razmišljam ali samo o nekim stvarima. U zadnje vrijeme samo mi gluposti dolaze na misli. Heh opet samoozljeđivanje! Luda sam. Pogledala sam si ruke i vidjela urezano ime! Duboko u kožu! Starci mi još nisu vidjeli a imam to dosta dugo! Još bolje! Ma gdje god prođem ili okrenem se sve me podsjeća na ono što više nemam. Pisala sam dnevnik i sjetila se svih trenutaka. Sreće, tuge, smijeha. . . Dani i noći. . . A najviše 13.3 u 3 ujutro! Taj dan sam bila sretna kao nikad, ali onda kao da sam mrtva. Sms koji mi je upropastio život. Dan koji sam dugo čekala pretvorio se u najgoru pogrešku. Još nemam snage o tome pričati. I kako onda nakon svega još ima snage i dostojanstva poslati mi sms dal bi mogli ponovno?? !! Iako mi srce govori da pokušam ponos govori drugo!
Uglavnom sretna neću biti nikako!
Post je objavljen 26.03.2007. u 20:46 sati.