Sutrašnji dan je jedan od onih zbog kojih imaš čudan osjećaj kao da je poseban. Neznaš po čemu bi trebao biti takav, ali jednostavno te i dalje u želudcu nešto proganja, ili je to možda ipak posljedica prekomjernog jedenja čokoladica.
Djuci govori da sutra ispravlja hrvatski. Neznam koliko je ozbiljan bio jer to govori svako malo.
Već vidim sliku sutrašnjeg jutra.
Šljivac, Mici i ja ili samo Mici i ja, Šljivac je jedan od onih koji više vole povećavat temperaturu kreveta, silazimo s engleskog u dvorište. Vidimo poznatu ekipu. Nekom kažeš ZDRAVO, nekima BOK CURKE. Svatko je u svom filmu i svoju pljugu smanjuje. Iz cijele hrpe dolazi Gec koji se uredno za vrijeme engleskog razbuđuje kavom ili koktelom zvanim Betonac(dupli pelin i piva, autor: Šljivac) , a odmah iza njega tromim korakom stiže Djuci.
Bobo: Pa de si Djuci?
Djuci: Evo me.
Bobo: Kaj ima?
Djuci: Ma niš' stari. Bio sam sa starim na gaži, vratili smo se u pol'4. Nisam se mogao zbudit.
Bobo: Ispravljaš ti danas hrvatski?
Djuci: Ma neznam, nisam niš' stig'o učit.
Bobo: Budeš ti to ispravio?
Djuci: Ma ništa se ne brini.
(Ovakav sličan dijalog se vrti od početka godine. Nije ispravio nijednu od svojih 6 ponosnih jedinica. Postao je redovniji nego prije. Sada još redovotije markira.)
Tako izgleda početak jednog našeg školskog dana kojem se vrlo brzo bliži kraj. Krenemo na sat, kupimo nekoliko čokoladica te shvatimo da onaj čudan osjecaj što nas zna prat je ustvari osjecaj da je danas opet onaj dan kada necemo biti cijeli dan u školi.
Pozdrav
Bobo
Post je objavljen 23.03.2007. u 01:27 sati.