Marketing
Neću cajke, neću narodnjake, nešto fino trebam ja, ja sam cura urbana:)...
Narodnjaci, hm!?
Milijun ljudi iz sluša, mnogi pljuju po njima, neki govore da ih ne slušaju a znaju ih nekim čudom sve… Ne znam u koju kategoriju bi sebe svrstala. Lagala bih kada bi rekla da nisam poslušala ni jednu pjesmu
, lagala bih kada bi rekla da pljujem po njima a i lagala bih kada bi rekla da ne znam riječi neke pjesme, barem dio. Ali, sve u svemu, ne volim ih, ne uživam u njima, ne volim biti na mjestima gdje sviraju, većinom umirem od smijeha kada čujem riječi pjesama… Glupo mi je opet suditi o ljudima koji ih slušaju kao što to neki rade jer realno gledajući i narodnjaci su glazba i tko ih voli zašto ih ne bi slušao. U četvrtak sam bila kod frendice u Osijeku i na kraju smo nas pet završile u jednom klubu gdje sviraju upravo narodnjaci. Iskreno, prvo mi je bilo svejedno ali kako je vrijeme sve više prolazilo uhvatila sam samu sebe kako umirem od dosade i tražim prvu stolicu gdje bi sjela, glazba mi je smetala, sve mi je smetalo.
Nisam čak ni cupkala nogama kao što inače radim. Tada sam shvatila da narodnjake jednostavno ne mogu slušati. Mogu čuti jednu pjesmu ali dvadeset za redom u meni izazivaju neku nervozu. U ovom kafiću nekako je sve začudo bilo kulturno i čak se nisam mogla ni smijati dečkima koji se skinu u potkošulju, curama u minicama koje skakuću i vrište na svaki početak pjesme, nisam se čak ni mogla smijati mučnini koju izazivaju milijun i jedna ruka dignuta u zraku
… Prvi puta u životu sam izašla negdje a nisam se zabavljala. Jednom mi je jedna prijateljica rekla kako su narodnjaci dobri za depresiju. Mislim da to nisam komentirala, jer mi se ipak čini kako narodnjaci više izazivaju agresiju. Ne znam zašto, ali meni se čini da na takvim mjestima ljudi jednostavno polude. Obavezno bude neka tuča a ne moram ni spominjati da pretežito sva ubojstva koja se dogode budu u nekom narodnjačkom klubu.
Na netu sam našla listu pjesama narodne glazbe i fascinirali su me ti nazivi: »Ja zagrizoh šareniku jabuke (garant sve što pojede otpjeva), Fato mori dušmanke (ne pjeva Mujo), Lažni jaran(!?!), Karanfil se na put sprema (da mi je znat gdje on može ići), Pošla voda (a i kuda bi ona?), Umri muški (kako?
), Crven fesić nano (ha?!?), Lance kidaj (da mi je to vidjet), Dabogda klečao (nova kletva), Oj bojana pitaj miljanu (koga?), Peške idem u grad (ovo kao da moja prijateljica iz Budrovaca pjeva), Šta ću kući tako rano (a ovo kao da ja pjevam), Na nož staću (tko bi normalan to napravio), Podigla me iz pepela (gdje je taj pao?), I bogati plaču(garant po onoj sapunici), Što si tako zaboravan (možda ima amneziju), To miki (što miki?), Čoban tera ovčice (lijepo, lijepo), Jesen stiže rana (garant prepjevano "Jesen stiže dunjo moja"), Crni žuti sok (e, da mi je takav vidjet), Dvojnica (također isto sapunica), Crno slovo (za nas blogere), I žene vole muškarce (nemoj zezat! prvi put čujem), Svatko ima svoj ponos (tu sam bila zastala jer sam pročitala "Svako ima svoj penis"), Potražit ću oči nešto zelenije (za nijansu ili?), Ko će zaplakat pre (ovo je ko ono "Tko prvi pisne, govno stisne"), Neka kum lumpuje (ništa bez kuma
), Žeravica (ovo sam prvo pročitala Žgaravica a onda sam pomislila da su pjesmu napisale moje tri frendice koje imaju istu biušu ljubav koji se tako preziva).
Još ima jedan tekst koji nikako da skužim. Ovako ide: "Udara u glavu ko šampanjac, njeno malo glatko crno koleno". E sada to glatko crno koljeno meni nije jasno. Jer misli na obojano, izgoreno, crnačko ili dlakavo?
Uglavnom, sve u svemu glazba je nešto o čemu se ne raspravlja. Svatko nešto voli. Možemo se tisuću puta smijati nečemu ali ako to netko voli zašto mu suditi? Uostalom, i narodnjaci su dobri za neku svrhu, recimo - zar ne umirete od smijeha kada ulicom prolazi auto koji se skoro raspada koliko glasno u njemu "harmonika svira disko"? Zar ne umirete od smijeha kada vidite s koliko emocija se ljudi užive na zvuke narodnih stihova? Briju se, šišaju, ožežu!
Ispričavam se ako sam neke obožavatelje narodnjaka slučajno uvrijedila ovim tekstom a i ispričavam se sama sebi ako se ponekad i ja nađem na nekom mjestu gdje čujem narodnjake, poludim sa masom i otpjevam poneki stih.
Ipak se tada dobro nasmijem
Uostalom nije bitno gdje si i što si, bitno je da se zabavljaš a svatko zna kako i gdje mu je najbolje.
Voli vas Silvija
Post je objavljen 21.03.2007. u 16:51 sati.