Marketing
šta je B I N G O ?
Na glavnoj ulici isprekidano je odzvanjao jednoličan ženski glas: …39, 4, 17 … Unutra, pod jakim neonskim svijetlom, stajala je žena kraj sklepanog bubnja od pleksiglasa po kojem se vrzmala gomila pin- pong loptica ručno označenih brojevima od jedan do devedeset i devet. Čvrstim glasom bezlično je izgovorila- 70. kao u kakvom hipnotizerskom transu, rasporedjeni za stolovima sa kariranim stolnjacima, gosti kafane nijemo su odvratili pogled od nje i frenetično se upustili u potragu za izvučenim brojem. Većina prisutnih imali su nekoliko listića pred sobom, dok su drugi sreću očekivali samo sa jednim. Neki su pronašli izvučeni broj i zadovoljno odahnuli, svjesni da su za korak bliže jako dalekom cilju. Drugi su ispijali preostalo pivo i nervozno uvlačili dim duhana iz dogorjelih cigareta u limenim pepeljarama. Usput bi prokomentarisali svoju trenutnu sreću, a potom, kao po komandi utihnuli, i kao da se klanjaju neobičnom božanstvu, svu svoju pažnju ćutke ponovo usmjerili prema ženi sa mikrofonom u lijevoj ruci. Pokupila je lopticu iz žlijeba ispod bubnja, mehanički vješto je prevrnula medju prstima i pokazujući prema publici, po ko zna koji put u životu izgovorila- jedan!
Kao opržen, u donjem dijelu kafane, desno u njenom vidokrugu, sa listićem u rukama skočio je čovjek sa gustim brkovima uzvikujući: bingo, bingo! Medju publikom, neki su u nevjerici odmahivali rukama i žučno proklinjali sreću, dok su se drugi rezignirani, ponovo prihvatili pića i cigareta ne izgovorivši ni riječi. I jedni i drugi u sebi su procijedili da će sreću okušati još samo jednom. Da pokušaju nadoknaditi izgubljeno. Čovjek se spretno probijao izmedju stolova sa očiglednim izrazom zadovoljstva na licu, osluškujući upadice sa strane. Ovaj trenutak čekao je danima- nepuna dva mjeseca tjerao ga je maler i nikako da izvuče pravi listić. Sada se sve promijenilo, sada je pobjednik, zvijezda večeri. Prošao je kraj žene koja je još uvijek držala mikrofon obješen u lijevoj ruci, dok je desnu mlohavo prislonila na lice, sa cigaretom izmedju prstiju. Nije ga ni pogledala dok je prolazio. Kraj nje je koštunjav čovjek, sa licem koje je izgledalo kao da se godinama rogušilo, izbrajao je novac predvidjen za bingo ne podižući pogled. Pružio ga je dobitniku uzevši od njega listić i pocijepao ga do pola. Pouzdano je znao da večeras on dobija.
Ova društvena loto igra nastala je oko 1530. godine u Italiji. Dva vijeka kasnije proširila se do Francuske i postala omiljena u visokim društvenim krugovima, početkom 19. stoljeća postaje popularna u Njemačkoj, ali ne za zabavu, već za vježbanje matematike, da bi kasnije otplovila za Ameriku. Iskusni trgovac nije znao povijest ove igre i nije ga ni interesovala, ali je znao da je otkrio zlatnu koku i da odmah mora angažovati matematičara koji će mu smisliti dovoljno kombinacija da nikad ne izgubi uložene novce. Profesor sa univerziteta Kolumbija, Karl Lefler za manje od godinu dana smislio je više od šest hiljada dobitnih kombinacija. Tako je nastala najveća masovna histerija u modernoj istoriji civilizacije. Danas milioni ljudi širom svijeta sludjeno iščekuju izvlačenje bingo premija. Nije ni čudo, jer je tvorac silnih kombinacija nakon ovog posla- poludio.
Priču iz pomenute kafane i danas možemo sresti po manjim varošima u ovoj zemlji, mada je prava priča odavno preseljena na sedmična izvlačenja u direktnim tv prenosima. Hiljade gradjana praktično cijeli svoj život podredjuju jednom jedinom satu u sedmici. Broj kombinacija u jednoj kafani, na lokalnom bingo izvlačenju ograničen je na prisutne u istoj kafani i jedan (ili više) od prisutnih će sigurno izaći veseliji od ostalih. Državni bingo broj kombinacija multiplicira na nekoliko miliona, pa je šansa da se neko sa bingo listićem obogati jednaka je jako velikom čudu. Pažljivim matematičarima nije promakla neobična komparacija- mnogo je veća šansa da vas spuca grom, nego da dobijete glavnu premiju na državnom bingu. Konsultovaćemo ponovo matematiku: ako svake sedmice jedan igrač kupi 50 listića za bingo (loto ili kako god hoćete), a šansa da dobije veliku nagradu ravna je odnosu 1:1.000.000, onda će se šansa da dobije veliki novac desiti skoro svakih tri hiljade godina! Kako je tek onima koji igraju samo sa jednim listićem?
Ogromna većina ljudi koji igraju bingo to znaju. I ogromna većina nastavlja gubiti novac. Postavlja se onda pitanje: zašto ljudi toliko vole igre na sreću? Odgovor je veoma prost- igre na sreću su zabavne. Ali mnogo više od toga, bingo može ponuditi nagradu za 'uloženi trud'. Ljudi su skloni raditi odredjene stvari iako znaju da im mogu naškoditi, ali znaju da bi na kraju mogli biti nagradjeni, posebno kad su u pitanju neočekivane nagrade. I sve to predstavlja nikakav problem. Ono što jeste problem je država. Jer je država većinski vlasnik lutrija koje koristi kao izvanredan instrument za manipulaciju svojim gradjanima. Pritisnuti svakodnevnim problemima i borbom za opstanak, naši gradjani jako rijetko dobijaju šansu da se potvrde u svojim oblastima, da se samoostvare, a još rjedje šansu da budu nagradjeni za svoj rad. Zato je bingo svojevrsni izduvni ventil, izraz želje čovjeka da bar na trenutak bude dio bilo koje velike igre, posebno kad se zna da sve važnije političke i ekonomske igre odvijaju jako dalek0o od njih. I naravno, dubokog priželjkivanja da dobije bilo kakvu novčanu nagradu.
Država svjesno promoviše pomenute igre kao društveno poželjno ponašanje i životni stil, dok rad, znanje i vještine ostaju daleko u zapećku. Ovakav odnos uvijek se dešava u vremenu dubokih kriza, političkog mračnjaštva, u vrijeme nepismenih i nesposobnih vladara. Sve ono što imamo danas.
Generacije klinaca odrastaju izloženi medijskim sloganima koji nedvosmisleno govore da se sreća ne mora kovati sopstvenim trudom već kupovanjem bezličnih listića koji će vam promijeniti život. Svaki dan nam govore da mi samo trebamo slijediti instrukcije ljudi bez ljudskosti, proroka bez vjere, da igramo tudje igre bez pravila. Da se prilagodjavamo tijesnim kalupima. Da manje mislimo i više ćutimo. Da vjerujemo da igramo, dok se zapravo oni igraju s nama.
I šta nam je onda činiti? Igrati dalje ili bojkovati pošast? Ja odgovor ne znam, ali mi je matematika danas zanimljiva. Umjesto mjesečnog budžeta za bingo možemo otić na večeru sa porodicom ili prijateljima, s njima se smijati i radovati, pokazati odanost i ljubav. Sve ono što ne može nadomjestiti nijedna nagrada za nerad.
I da, brkatog gospodina, dobitnika bingo lutrije, kod kuće je čekala porodica. Da zajedno večeraju oskudni objed. Ni ovaj put nije došao. Pojavio se tek pred zoru, vidno pijan i nesvjestan da je u medjuvremenu prećerdao novac i ljubav onih koji su ga čekali.
Post je objavljen 21.03.2007. u 15:50 sati.