Kažem ono što sam htjela.. izbiflam ti to u kratkom vremenu. ne vjeruješ da ćeš moći, al pokušat ćeš se snaći u ovom brlogu mojih riječi...
nema oblaka, nebo je vedro, iako očekujemo snijeg za dva- tri dana.. zvijezde su se popele i sjaje..
-Što hoćeš? nisam ti ja lutka da me vucaš, kako želiš da se ponašam? zar sam ja uvijek ta koja mora da se trudi? zar misliš da je dovoljno da samo jedno voli? nisi mi jasan, ja stavljam ruku u vatru za ovu ljubav, i na kraju vidim da ti nisi pomaknuo ni nožnim prstom da nam bude bolje. ..
razočarati se.. zar je zaista tako teško?
-Ja sam uvijek bila ona koja je forsirala naša viđanja. zar te nije stid? pogledaj se, stojiš tu i smišljaš što da kažeš! daj se sredi, nisi više onaj isti...
vidjeti istinu? zar je zaista tako teško?
-Stalo mi je..
zavoljeti?
-Al nestali smo..
prestati?
-Makni se...
zaboljeti?
-Ja sam tu da ti poklonim ljubav, da se smijemo zajedno, i ja pričam i derem se na tebe, a tebe boli briga.. ti si u svom svijetu, sanjaš neke druge stvari, ja ti nisam važna, nikad nisam ni bila... sad bih se vjerovatno okrenula da sam neka jadnica poput tebe, al moj stav sam ja, i želim te čuti da se braniš! brani se, svađaj se, ne puštaj me, drži me! zašto odustaješ? tko sam tebi ja, pričaj sa mnom..! reci mi.. pričaj sa mnom...
moje su ti riječi samo prazne parole, nije ti važno koga ove oči vole? tko sam ti ja, nisam ti značila, sve ove godine istina je ispred mene..
moje su ti suze samo odsjaj blijedog neba, nije ti važno koga ova duša treba, spašavala sam što sam mogla, tebi se ne priča, bar sebi sam pomogla.. ...
"Gledaš me, al kao da je kroz mene
smetam te, al takva sam, prihvati me..
Pričaj sa mnom.. zašto moraš otežavat sve?
Glupo se osjećam, vrijeđa me.. kad šutiš kraj mene..."
Post je objavljen 17.03.2007. u 21:22 sati.