Marketing
Svjetlo bjesnog Helija
Stajala sam na zidini krvavog mosta, nije bilo niti potoka niti rijeke, samo ja i most. Vjetar je puhao i otvorila su mi se tajna vrata katakombe ispod mosta. Hodnici su vodili kroz cijeli grad. Mrachni, vlazhni i uski prolazi su mi otezhavali put. Korachala sam nesigurno po kamenitom putu, po zemlji i plochniku. Chula sam glasove posvuda oko mene, nisu bili zastrashujuchi samo su shaputali istom melodijom. Poput uspavanke su me vodili dalje u jezgru podzemnog grada. Baklju nisam imala, golim prstima sam istrazhivala svoj put prema naprijed. Nema stajanja za onog tko trazhi, no ni sama nisam znala shto chu nachi. Shto me cheka u hladnim hodnicima ispod stvarnog svijeta? Davno zaboravljene ceste, pune pauchine i vlage su me gushile, suzavale se i shirile po vlastitoj volji. Zatochena u svojim mislima, vlastitoj mashti nisam smijela dozvoliti da zavlada, samo dalje istim putem i nachi chu odgovor.
I napokon, nakon meni vjechnog lutanja, vidjela sam svjetlo, slaba petroleska lampa, poput prividjenja mi je tinjala u daljini. Nije sve bilo uzaludno, lutanje, padovi, krvava koljena i umorne ruke, naposljed svjetlost.I sa tim mislila sam krenula prema lampi.
Od sjaja mjeseca su me ochi zaboljele i na koljenima sam otpuzala na svjezh zrak. Sjedila sam nekoliko trenutaka naslonjena na hladno zheljezo lampe. Kad se magla razishla i moj vid se popravio vidjela sam da sjedim opet na zidinama kravakog mosta. Zashto tu slabu lampu nisam primjetila prije nego shto sam krenula u grad pod zemljom?
Post je objavljen 11.03.2007. u 22:33 sati.