Shvatila sam da si ti onaj koji će ako na vrijeme progleda biti moje obnovljeno krilo. Nažalost ili na sreću, ti si jedini koji me riječima uzdiže daleko do svjetova o kojima sanjam još od ranog djetinjstva. ti si moja hrana, moja igra i moja zabrana. možda će ti zvučati smiješno, ali ti si moja krvna slika. svaka kapljica topline koja teče mojim žilama nosi tvoje ime, vjerno čuva tvoje riječi.
znam da nedostaje jako malo, nikada nisam bila sigurnija u svoje zbrkane misli. Osjećam tu silu koja me priljubljuje uz tebe bez obzira na prošlost i sadašnjost. znam da si onaj koji bi ako progleda mogao sa mnom letjeti kroz snove i koji bi znao razumijeti moj neshvaćeni svijet. znam da bi brzo shvatio da je za vilinski svijet potrebno jako malo i da je ono o čemu ti pričam samo simbolika idile koju vidim u toj neshvaćenoj viziji. molim te prođi kroz tu maglu onako hrabro kako znaš jer je to ono što će ti maknuti onu mrenu s očiju. molim te pruži mi ruku i podjeli svoja krila sa mnom.....
Post je objavljen 11.03.2007. u 22:02 sati.