Pregled posta

Neznam kak je prošao vama, no meni je ovaj tjedan bio katastrofalno težak. Ne samo radi vremena, nego se složila hrpetina toga koja se MORALA obaviti, pa dodaš na to ludo vrijeme, tratinčice i miris proljeća, pa nespavanje i tempo, sve skupa je ispalo tako da sam od jutra do na večer osjećala trnce po cijelom tijelu... bljak, ne ponovio se prošli tjedan.

Fala na lijepim riječima povodom Dana žena, nije da mi je taj dan predstavlja nešto, osim dobre zezancije na poslu i pokojeg ispada mojeg malog vragolana.
07.03. - dan uoći ovog, jelte, praznika žena, pred zgradom sretnem susjeda. Krasan stariji čiča koji svako malo vozi iz Dubrovnika u Zagreb predivne mandarine i naranđe, i ovisno o praznicima i cvijeće. Obzirom da susjed stanuje točno ispod nas, nemoram objašnjavati kako mu je od rane zore kad krene stampedo ovog našeg najmlađeg člana, no vjerujem da mu je podosta bombastično! Tak se i on zeza na taj račun i svaki puta kad se sretnemo pita gdje je njegov mali susjed koji mu skače po glavi svaki dan. I tak, eto, dan ko svaki drugi, no susjed pred zgradom sa punim autom narcisa... predivnim žutim, stigle iz južnih krajeva naše zemlje i baš jedan buketić stigao je u moje ruke. Iskreno, već dugo nisam kupila narcise, i općenito cvijeće. Nekako mi je žao cvijeća kad se počne sušiti u vazi, a s druge strane, sijećam se da je kod nas doma, kad sam bila mala, doma uvijek bilo cvijeće na stolu nedjeljom.

I tak ja vrtim svoj film sa narcisama u ruci, a moj dragi sin počne:
"Zašto ti je dao susjed cvijeće?"
"Ja nevolim da tebi susjed da cvijeće!"
"Baš mi je ružno to cvijeće od susjeda..."

"Znaš kaj mali, ko te šljivi, ja volim dobiti cvijeće od susjeda i od tebe i od svakoga, zato se ti ljuti kolko hoćeš i budi ljubomoran, ali cvijeće ostaje i ide doma s nama." (nisam ziher dali jenaglasak na tomnesviđanju radi cvijeća, toga što sam nešto dobila a nije od njega ili što je to bio susjed)

Mislite da nije odmah referirao tati da sam dobila cvijeće od susjeda?? tatin komentar ću ovaj puta preskočit...
Uglavnom, faza "moja mama" još uvijek traje. ne toliko vodljivo, već samo u trenucima kad, recimo, grlim tatu, ili on mene, ili nedajbože da dam nekom pusu... uffff, to je katastrofa. Plač, vika, protest, svojatanje, jer, ja sam NJEGOVA mama i nesmijem nikoga ljubiti, ništa od nikoga dobiti, nikome ništa dati, osim ako je on zaključio da smijem. Ma, bit će sve to ok, prvo da ja sredim kantu za smeće, a onda mic po mic dalje. Eto, čak i nije svaki puta reakcija kad mi muž da pusu . Valjda i to ovisi dal mi da jednu ili dvije ili više. Ko bi znao što je sve u tim malim glavicama.

Neki dan je bio kod uje i ujne na čuvanju, vratio se sa slagalicama, dobio ih je na posudbu, valjda je tak bio dobar da je sve posudio kaj mu se dopalo. I kaj da vam velim, puzzle od 60 komada se slažu polako i sigurno uz malecku pomoć , pa valjda je to ok za malca koji će za nekih mjesec i sitno imat 3 godine

Uživajte ovaj vikend, ja ću se potrudit zbrisat negdje u prirodu, po mogućnosti među...



Idem u krevet, odmoriti i napuniti baterije, ko zna kakav će slijedeći tjedan biti.