ewo da napišem nešto novo...baš sam maloprije s prijateljem pričala...kakav je to osjećaj kad zapravo skužiš da nemaš pravih prijatelja...i kako se grozno osjećaš kad shvatiš da ljudi koji su ti uvijek bili prijatelji,na kraju se pokažu ko zadnje smeće...nisu uz tebe kad ti trebaju...i onda dođe netko na koga nisi navikao,s kim nisi jako blizak i on bude uz tebe,iako te ne pozna...pruži ti podršku jer osjeća da ti je potrebna,osjeća da ti treba netko s kim ćeš pričat,plakat i smijat se...i onda ljudi koji su ti leđa okrenuli imaju te obraza nazvat i pitat kako se ne javljaš...imaju snage pogledat u oči,nakon što su ti okrenuli leđa,nakon što su te napustili...to su tzv ljudi bez osjećaja,egoisti...ljudi kamenog srca...ako uopće imaju srca...meni je iskreno žao tih ljudi,oni nikada neće znati šta znači voljeti,nikad neće znati prihvatiti tuđu ljubav...jer će ju iskoristiti,na jedan okrutan i grub način...
to bi bilo sve za danas..ajde lav ya...
Post je objavljen 07.03.2007. u 18:53 sati.