Ovo su dani kada intenzivno mislim
na moju majku.Prerano nas je napustila
i ostavila veliku prazninu u mojoj duši.
Bila je nježna,draga,osjećajna i najbolja
osoba koju sam upoznala.Ne zato što
je bila moja majka,svi su je tako doživljavali.
Ona je znala napraviti nevjerovatne stvari,
vezla je goblene,štrikala,šivala,kuhala
najukusnija jela na svijetu...i često bi
zahtjevala da postvaimo naše najbolje
porcelansko posuđe na stol.Nama je to
s vremenom,postalo normalno i nismo
postavljali pitanja,ali jednom je kod
nas svratila susjeda i pogledavši onako
raskošno postavljen stol pomislila da
čekamo goste.Mama je rekla da ne
očekujemo nikakve goste,nego da je taj
dan spremila omiljeno jelo svoje obitelji,
pa želi da nam pokaže koliko smo mi za
nju važni,važniji od drugih.Susjeda ju je
pogledala u čudu i rekla kako će ga tako
porazbijati,ali mama je smo rekla :"Nema veze.
Znaš, svaka nova pukotina ispričat će svoju
priču.Napuklina na ovom tanjiru nastala je
onaj dan kada smo Inu doveli kući iz rodilišta.
Od uzbuđenja moja mama je ispustila
tanjir u sudoper.Nisam se ljutila,ništa nije
moglo da mi pokvari sreću,a sada me svaki
put kada ga uzmem u ruke podsjeti na taj dan."
Od kada mame nema ,ja, često, za moju
obitelj svečano postavim stol i iznesem
to porcelansko posuđe da im pokažem koliko
su mi važni,važniji od svih na svijetu...
a i mama je onda uvijek sa nama.
Post je objavljen 06.03.2007. u 00:23 sati.