The mistakes we make in life,
Remain here in the depths of our hearts.
Never to fade from memories,
Never to leave our life.
I did something – but I was wrong,
A long time ago, and i still regret,
I threw away a friend – foolish I was,
I thought i was doing it right.
but now my regrets are wasted,
my tears lost in the wind,
my sorrow, regard – nothing.
Because there's nothing I can do
Cos the past cannot be changed
nothing now can be done,
for me to fix my mistake..
If i could just change the past,
Fix it all, undo my mistake,
Oh how, oh how i want to..
But my wishes are now for nothing,
My tears lost in the wind,
Cos all that now remains,
Is sadness, sorrow and pain.
Neki ljudi su zazeljeli jos mojih pjesama, pa evo... Radi se o nečem što se ponovno, nedavno vratilo u moj život.. A što činiti? Jedino iz naših pogrešaka možemo učiti.. Bilo je to prije pola godine. Nisam želio nastaviti odnos s dotičnom osobom u prijateljstvu.. I još uvijek žalim zbog toga jer smo zato izgubili svaki kontakt. I ne mogu ništa učiniti da to popravim. Ali znam da neću takvo nešto ponoviti više. Nadam se da neću. Našao sam se nedavno u sličnoj situaciji (ok, nije baš ista bila ali ipak), i izabrao sam drugu opciju.. prijateljstvo.. Onda, u tom trenutku odluke, sjetio sam se toga što se dogodilo prije pola godine. Jer, neke pogreške ostaju tu, u nama, a na nama je da učimo iz njih - ili ne..
Post je objavljen 02.03.2007. u 09:23 sati.