Da, poceo nam je 3 mjesec..vec..tko bi rekao..brzo su mi prosla prva dva mjeseca..mozda cak i prebrzo..ali neka..
Necu vise pricati o onoj cetvorici..ne da mi se..i brijem da cu poslusati Angelinin savjet i naci nekog petog..kad nema kemije, onda je nema..i mogu svi oni biti divni i krasni, ali ja se ne mogu prisiliti na nesto sa svima njima..
Onaj prvi M..mi je jucer rekao da nece odustati od mene..ma nek odustane..pa nisam ja jedina na ovome svijetu...a bome nisam ni nesto posebno..
No, u zadnje vrijeme mi u snove stalno dolazi moja prva velika ljubav..netko s kim sam provela prekrasnih godinu dana i s kojim sam htjela provesti zivot..ali to je jednostavno bilo nemoguce..njegova mama to nije dopustala..
Nikada necu zaboraviti recenicu koju mi je jednom prilikom rekla.."nikad od tebe nista nece biti, ti nisi dovoljno dobra za moga sina"..nisam plakala, nisam mogla..samo sam pogledala njega, on je spustio glavu i sutio je..dobro, drugo nisam ni mogla ocekivati od djecarca od 18 godina..ali opet..spustena glava nije bila odgovor..
Okrenula sam se i otisla..
Bilo mi je tesko..u tih godinu dana mi smo svaki dan bili zajedno, po cijele dane (to su bile one skolske, razredne ljubavi)..vikendom smo isli na izlete..druzili smo se s frendovima..sve je bilo idealno..daleko od toga da se mi nismo svadjali..u principu sam ja bila ta koja je svaku svadju zapocinjala..a on je bio taj koji je svadju smirivao..on je bio dobrica u toj nasoj vezi..on me volio svim srcem..za mene bi skinuo sve zvijezde s neba..a ja to, tek sada vidim nisam znala dovoljno cijeniti..
Ne znam zasto se njegova mama nije mogla pomiriti s cinjenicom da sam mu sada ja bitnija od nje..buduci da je to bilo normalno..pa nije mogao vjecno zivjeti pod staklenim zvonom..za razliku od mame, njegov me tata obozavao..i ja sam voljela njega..koliko sam njega voljela i cijenila, toliko sam nju..ne bih mogla reci prezirala..ali nije mi bila previse draga..
Njega nisam vidjela 2 godine..prije 2 godine srela sam ga slucajno..bio je isti..nije se uopce promijenio..a ja, ja sam se promijenila u potpunosti..sto fizicki, sto psihicki..pricali smo 5 minuta i onda je svatko otisao na svoju stranu..
Znam da je sreo moje starce i da je pricao s njima..ali voljela bih znati sto se s njim dogadja..jel dobro ili ne..
Voljela bih njoj na nos nabiti da sam diplomirala u roku, da sam upisala magisterij, da imam sve vazne licence koje su mi potrebne za moj posao...htjela bih joj nabiti na nos da sam samostalna i da ne ovisim o roditeljima..htjela bih joj pokazati da je od mene ipak nesto bilo...a ona, ona je svog sina upropastila..
Upisao je fax koji nije zelio..sada se muci na njemu..drzi ga pod staklenim zvonom..covjeka od 25 godina..ne da mu disati..nesto strasno..
I unistila je nesto sto je imalo buducnost..zalosno..
A bas bih ga htjela vidjeti..bas bih voljela vidjeti kako je..voljela bih popricati s njim, nasmijati se njegovim forama..cak ga i zagrliti..
Bas bih voljela..no, sve ce ostati na toj rijeci.."voljela bih"..
I definitivno u ovoj prici najbitnija je recenica "what's love got 2 do with it"...
Post je objavljen 01.03.2007. u 09:01 sati.