Pokušala sam ti dati nebo,
ali bilo je premalo za sve što si htio.
Probala sam biti jaka,
ali ti si to za oboje i previše bio.
Pokušala sam pronaći neki put,
kojim bih pošla i bila onakva kakvu želiš.
Htjela sam znati nasmješiti se tako
da se ti mojem smješku veseliš.
I hodala sam dugo
nekim dalekim ulicama u noći.
I pogađaš, bilo je uzalud,
jer svugdje sam vidjela tvoje oči.
Da ti ni ne pričam koliko su me samo
boljela sjećanja o nama,
niti kako se srce steglo
kad sam se sutra probudila sama.
Pričala sam dugo o tebi...
vjetru i kiši što je padala.
Priznala sam i njima
da uvijek kad bi otišao, ja sam se tebi i dalje nadala.
Rekla sam im da ti imaš
ono nešto što ja trebam.
Ali da ti traziš nešto
što se bojim da ja nemam.
I lutala sam tako dugo,
spremala svaku pomisao na nas u sebe.
I dotakla sam i tlo pod sobom
i nebo nad nama...sve zbog tebe.
Vjeruj mi,
pokušala sam ti dati sve,
bilo je dovoljno samo da izustiš.
Ja sam se trudila uvijek mjenjati se,
a ti bez ijedne riječi sve tako lako pustiš.
I probala sam biti netko
tko će biti ovdje kad ti treba.
Ali premalo je to za tebe,
ti bi više i od neba.
Pokušala sam i nemoguće,
i sad više neznam u što se trebam pretvoriti.
Zar si ti stvarno mislio da ćeš uvijek moći ovako
i da se ja nikada neću umoriti?