Curke oprostitie što sam se malo zadrzala...al bilo je zabavno. Anyway...došla sam do svog cilja, ako takvo što postoji, i eto...zadovoljna sam a i svi oko mene su zadovoljni,e sad treba poceti normalno jesti i ne razmišljati o tome što je bilo,ali pitanje je kako? kako zaboraviti nešto što ti kroji većinu života, i kako ga samo napusiti.To je kao da si odrezes ruku i da je ostaviš nekome be da je pokuaš spasiti i prišiti nazad.No opet ne zelim se vracati di sam bila, jer je jako naporno i samo si mogu priustiti antidepresive u tom razdoblju. U zadnja dva tjedna sam pojela koliko normalni covijek dnevno pojede.Iskreno slaba sam. Imam tih jadnih osušenih 46 kila... a opet bi htjela i guzicu i sise... a imam i jedno i drugo i svi kazu da je odlicno,da je savršeno ali ja bi htjela da bude vece... tipa htjela bi vece sise, i veliku guzicu... neznam zašto,vjerovatno bi to maknulo pogled sa mojih rebara.Ili bi mozda natjeralo njega da me više voli, možda bi me više pokazivao prijateljima, ja mislim da ga je cak i sram...jer njegov frend ima curu sa najsavršenijim dupetom na svijetu,usto je mršava ima i sise i preslatka je... a ja? nosim 34 imam ok guzicu ali nšta primjetno, sise su mi neka wannabe trojka... imam široke bokove, imam mlohave noge... ma odvratna sam cjela. Moram otici negdje da se napokon zavolim pun m i je kurac ovog svijeta di je nametnuta neka iskrivljena slika savrenstva. Nije ni cudo sto svi mislimo da smo ruzni kada s kompjuterom svi imaju savršena tijela...
ma...idem malo razmisliti o tome pa vam se javim
Post je objavljen 25.02.2007. u 12:30 sati.