OVU PRICU SAM JA NAPISAO SAM I NADAM SE DA VAM SE SVIDA :)
Uvijek sam bila lakovjerna osoba koja je zivjela u svom svijetu.Vjerovala sam da postoje samo dobre stvari,nisam znala kako je to osjecati se posramljeno i ne imati volju za zivotom.Ali ovaj dogadaj promjenio je moj pogled na svijet i mene samu.
***
Ujutro je Marina pocela skakati po meni:"Petra,Petra,ovaj vikend starci idu na more i nema ih do nedjelje!",glasno je uzviknula.''Super,super,ali pusti me da spavam!",rekla sam umorno,ali zadovoljno te shvatila da je vrijeme za fax.Obukla sam se nabrzinu,uzelal neke papire za profesoricu.Sva happy izjurila sam iz kuce ,a mislima mi je plovio subotnji tulum koji cemo Marina i ja prirediti za ekipu.
***
Kako sam zakasnila na bus,morala sam stopirati.Nije dugo trajalo obzirom da se nakon par minuta preda mnom stvorio crni cabriolet.Zamagljena stakla su se spustila,a unutra je sjedio plavokos decko.Namignuo mi je i rekaoda pozurim.Sjela sam na kozna sjedala i zahavlno se osmjehnula.''Kamo ćeš?'',upitao je veselim glasom.''Do ekonomskog fakulteta'',rekla sam.''Nema frke,rjesen problem'',stisnuo je gas i pojurio niz ulicu.Odjednom je rekao:''Tu smo'',a ja sam zahvalila.Razmjenili smo brojeve mobitela kako bismo se nasli na cugi koji dan.Izisla sam iz auta ,a on je naglo pojurio.Jos sam nekoliko sekundi stajala kao kip i gledalakako se crni auto gubi u gustoj jutrarnjoj magli.
***
''Marina,Petra,probudite se!'',zacuo se mamin glas.''Tata i ja krecemo za pola sata,barem nas pozdravite...i da ne zaboravim..bez tuluma i kasnonocnih izlazaka i opijanja!'',rekla je strogim i vrlo ozbiljnim glasom.''Ma bez brige mama,mozes racunati na nas'',odgovorila je Marina pozdravljajuci mamu i tatu.''Napokooooooon!!!'',zaurlala je Marina.''Tulum do jutra u subotu!''.''Da Marina,a doci ce i moj novi frend'',s ponosom sam joj priopcila.
***
Marina i ja sve smo smo pripremile.Potoke alkohola,klope i grickalica.Din-don,zaculo se zvono na vratima.Bio je to glavom i bradom on,Marko.Kasnije su stigli i ostali.Sjajno smo se zabavljali i sve je teklo u najboljem redu dok Marko i ekipa nisu previse popili.Marko je izvadio joint i zapalio,a svi su se opkupili oko njega,a gens je isao u krug od svakoga do svakoga.Marko je bio pijan i napusen.Pozvao me van.Usli smo u auto i odpeljao me u mračnu ulicu.Zivotinjski je nasrnuo na mene i rekao:''Sad si moja mala fufice!''.Odupirala sam se,u samoobrani sam ga osamarila,a zatim je uslijedio snazan udarac u glavu nakon kojeg sam se onesvjestila.
***
Iduceg sam se jutra probudila vristajuci,a medicinske sestre su me pocele smirivati.Imala sam povez oko glave,a znala sam da je za to kriv Marko.''Gdje je on?'',pitala sam uplasenim glasom.Zao nam je,ali on je poginuo.Bio je pijan i dozivio je nesrecu.Svi su me zbunjeno gledali.''Što je?'',upitala sam zbunjeno,ali smirenim glasom.''Ti si trudna'',izustila je jedna od medicinskih sestara.Pogledala sam u pod i zaplakala.
Mama i tata vratili su se s putovanja i zabrinuto sjeli pored mene,a ja sam sva u šoku lezala na krevetu.
''Hoces li zadrzati djete?'',pitao je tata,ali nije dobio odgovor.
***
Jos dan danas kad pogledam u oci malom Filipu,naviru mi suze na oci.On je njegov sin,sin covjeka koji me zelio upropastiti.Da,uspio je u tom naumu,ali ja znam da mali Filip nije kriv sto se to desilo.Vise nikad necu moci vjerovati ljudima,necu ih moci pogledati u oci s ljubavlju i srecom.Jos osjecam strah i nepovjerenje.Mrzim Marka iz dna duse zbog toga sto mi je napravio,ali svaki mjesec odem na njegov grob i zapalim svjecu....
Post je objavljen 23.02.2007. u 23:24 sati.