Marketing
malo pozitive
čudno zvuči, no stvarno je vrijeme da se riješimo sve moguće negative, i boleština, i ostalih pizdarija...
Jučer sam išla po malca u vrtić (još uvijek sam na bolovanju), pa protegnula noge, zraka ulovila... prošetali smo od vrtića prema doma duljim i okolnim putem, pa kroz travu, drveće, i ugladam... šafrane!!!
Toliko sam im se razveselila, baš su mi izmamili osmijeh na lice.
Malac i ja smo trčkarali po blatu, mačevali se otpalim granama s drveća i uživali u suncu, napokon...
Teško se malom priviknuti na vrtić sad opet. Nakon 3 tjedna bez vrtića prvi dan je bilo ok, drugi je počeo kukati da neće u vrtić, cijeli tjedan on "ipak nebi išao", mada svi "kao" idemo na posao, teško ga je zavarat kad zna da inaće idem prva od doma.
Već sam spominjala da ova godina nikako nije tipična, po ničemu, a najviše je netipična po tome što je krcata boleštinama, besparicama i svim nekim lošim predznacima. Sve mi se više čini da su to već normalne stvari i da se uglavnom sve vrti oko toga da se već i očekuje da ide sve nekako prema lošem, jer je predznak LOŠE već nešto što je kod nas DOMAĆE! E, pa neće iči.
Uhvatila sam se u pozitivi i veselim se od šafrana na dalje svemu što bi moglo biti pozitivno i ljepo. A di ćeš ljepšega od sunca i veselja u prirodi. Čim ozdravim, eto mene s malcem po travi i zelenilu i što dalje od kvarta i betona. Srećom pa nije samo Jarun u našoj blizini... pa.. kad bolje razmislim, ima se bus
, tramvaj (istina danas baš i nije bio u funkciji, al to je danas...) i svuda se može onda stići, ako ti se ne žuri, naravno.
Novosti kod malca i ima i nema. No, kak je moje stanje bilo ŽNJ, nisam baš bila neka od ažuriranja da sve popamtim i zabilježim u crticama da mogu nadograditi i napisati kak spada. Valjda će mi moj sin oprostiti
. Znam samo da imam ružne snove i da ih i malac ima jer oboje svašta izvodimo noću, a i pričamo i svađamo se (tak tata prepričava ujutro 
), no ne vjerujem ja tati ništa, to on tak priča da mi ispadnemo šašava familija 
.
Danas mi se dan činio baš dugačak. Ne radi vremena, već je sunce dugo bilo na prozorima pa mi je to nekako uljepšalo dan. Je da sam obišla pola grada radi porezne prijave (za mene je to mađioničarski trik kako ispuniti), pa one koji mi to rade trebam loviti, pa nači mjesto gdje isprintati kad nisi na poslu
, i onda skužiš da nekaj nisi dobro napisao, i cijeli dan si izgubio na... niš 
. No, nije zadnji dan još blizu pa će se sve srediti do srijede, ma i prije 
! Glavno da se nekaj dobije natrag 
.
Eto, senior u horizontali, junior rezucka nešto i konstantno zapitkuje, radi spaćke i usput se hvali svojim nepodopštinama, a ja, eto, lovim malo vremena da napišem koju, a da nije totalno bedara, već sa pokojim smješkom, i to ne onim usiljenim već stvarnim.
Mama je bolje, meni ĆE biti bolje. Junior i senior su ok, svi ostali su relativno ok. A to je ono Najbitnije!
Još malo pa će i pčelice zazujati uz cvijeće koje je promililo... volim proljeće, volim sunce, volim zelenilo, djeluje pozitivno i veselo
Jučer sam išla po malca u vrtić (još uvijek sam na bolovanju), pa protegnula noge, zraka ulovila... prošetali smo od vrtića prema doma duljim i okolnim putem, pa kroz travu, drveće, i ugladam... šafrane!!!
Toliko sam im se razveselila, baš su mi izmamili osmijeh na lice.
Malac i ja smo trčkarali po blatu, mačevali se otpalim granama s drveća i uživali u suncu, napokon...
Teško se malom priviknuti na vrtić sad opet. Nakon 3 tjedna bez vrtića prvi dan je bilo ok, drugi je počeo kukati da neće u vrtić, cijeli tjedan on "ipak nebi išao", mada svi "kao" idemo na posao, teško ga je zavarat kad zna da inaće idem prva od doma.
Već sam spominjala da ova godina nikako nije tipična, po ničemu, a najviše je netipična po tome što je krcata boleštinama, besparicama i svim nekim lošim predznacima. Sve mi se više čini da su to već normalne stvari i da se uglavnom sve vrti oko toga da se već i očekuje da ide sve nekako prema lošem, jer je predznak LOŠE već nešto što je kod nas DOMAĆE! E, pa neće iči.
Uhvatila sam se u pozitivi i veselim se od šafrana na dalje svemu što bi moglo biti pozitivno i ljepo. A di ćeš ljepšega od sunca i veselja u prirodi. Čim ozdravim, eto mene s malcem po travi i zelenilu i što dalje od kvarta i betona. Srećom pa nije samo Jarun u našoj blizini... pa.. kad bolje razmislim, ima se bus
, tramvaj (istina danas baš i nije bio u funkciji, al to je danas...) i svuda se može onda stići, ako ti se ne žuri, naravno.Novosti kod malca i ima i nema. No, kak je moje stanje bilo ŽNJ, nisam baš bila neka od ažuriranja da sve popamtim i zabilježim u crticama da mogu nadograditi i napisati kak spada. Valjda će mi moj sin oprostiti
. Znam samo da imam ružne snove i da ih i malac ima jer oboje svašta izvodimo noću, a i pričamo i svađamo se (tak tata prepričava ujutro ), no ne vjerujem ja tati ništa, to on tak priča da mi ispadnemo šašava familija . Danas mi se dan činio baš dugačak. Ne radi vremena, već je sunce dugo bilo na prozorima pa mi je to nekako uljepšalo dan. Je da sam obišla pola grada radi porezne prijave (za mene je to mađioničarski trik kako ispuniti), pa one koji mi to rade trebam loviti, pa nači mjesto gdje isprintati kad nisi na poslu
, i onda skužiš da nekaj nisi dobro napisao, i cijeli dan si izgubio na... niš . No, nije zadnji dan još blizu pa će se sve srediti do srijede, ma i prije ! Glavno da se nekaj dobije natrag .Eto, senior u horizontali, junior rezucka nešto i konstantno zapitkuje, radi spaćke i usput se hvali svojim nepodopštinama, a ja, eto, lovim malo vremena da napišem koju, a da nije totalno bedara, već sa pokojim smješkom, i to ne onim usiljenim već stvarnim.
Mama je bolje, meni ĆE biti bolje. Junior i senior su ok, svi ostali su relativno ok. A to je ono Najbitnije!
Još malo pa će i pčelice zazujati uz cvijeće koje je promililo... volim proljeće, volim sunce, volim zelenilo, djeluje pozitivno i veselo
Post je objavljen 23.02.2007. u 20:01 sati.