Marketing
Računa li ti se rođendan ako si mrtav?
Danas bi Kurt Donald Cobain imao 40 godina.
Ali u oproštajnom pismu rekao je:
¨It's better to burn then to fade away¨.
On je bio čovjek koji je volio sve osim sebe:
¨I hate myself and want to die.¨
Uvijek se potpisivao kao Kurdt.
Imao je kosu anđela.
Svoje oproštajno pismo Kurt je naslovio na Boddaha.
Tako se zvao njegov izmišljeni prijatelj iz djetinjstva, osoba na koju se, barem u mašti, uvijek mogao osloniti.
¨I'm so happy 'cause today I found my friends, they're in my head…¨
¨I don't know why-I'd rather be dead than cool…¨
¨I'm not like them but I can pretend
The sun is gone but I have a light
The day is done but I'm having fun
I think I'm dumb or maybe just happy
I think I'm just happy¨
Napokon je pronašao svoj mir?
KURT COBAIN
2o.o2.1967. - o5.o4.1994.
¨¨IT'S BETTER TO BURN THEN TO FADE AWAY..¨Za Boddaha
Dolazeći iz usta iskusne budale koja bi očito radije bila uškopljeno, infantilno gunđalo, ova poruka bi trebala biti jednostavna za razumijevanje. Sva upozorenja iz 101 sati punk-rocka tijekom godina. Pošto se ispostavilo da je moj prvi susret s etikom koja podrazumijeva neovisnost i suočavanje s vašom zajednicom bio vrlo istinit.
Nisam osjetio zadovoljstvo slušanja i stvaranja glazbe, niti čitanja i pisanja već dosta godina. Dok ovo pišem, osjećam neizreciv sram što tako mislim. Na primjer, dok smo u backstageu, svijetla se gase, a u publici počinje manijakalna galama, i sve to na mene ne utječe onako kako je utjecalo na Freddieja Mercuryja, koji je to volio, osjećaj da ga publika voli, obožava. Divim mu se, i zavidim mu na tome. Činjenica je da vas ne mogu zavarati. Nikoga od vas. To jednostavno nije pošteno ni prema vama ni prema meni. Najgori zločin koji mogu zamisliti bio bi da opelješim ljude pretvarajući se da se stopostotno zabavljam. Ponekad mi se čini da bih trebao zaustaviti vrijeme prije nego što izađem na scenu.pokušao sam sve što je u mojoj moći da to cijenim, i ja to zaista cijenim, Bog mi je svjedok, ali to nije dovoljno. Cijenim činjenicu da smo ja i mi zabavili puno ljudi i ostavili utjecaj. Sigurno sam jedan od onih narcisa koji cijene stvari tek kada one nestanu. Preosjetljiv sam. Treba mi da malo odrvenim kako bih povratio entuzijazam koji sam imao kao dijete. Tijekom tri posljednje turneje imao sam puno više razumijevanja za sve ljude koje osobno poznajem, kao i za fanove naše glazbe, ali i dalje ne mogu prijeći preko frustracije, krivice i empatije koju osjećam prema svima. Postoji dobro u svima nama, i jednostavno mislim da previše volim ljude. Toliko puno me to čini jebeno tužnim. Tužnim, malim, osjetljivim, nezahvalnim, Ribom, Isusovim čovjekom. Zašto jednostavno ne uživaš u tome? Ne znam, imam boginju od žene, koja krvari od ambicije i empatije, i kćerku koja me previše podsjeća na ono što sam nekada i sam bio. Puna ljubavi i radosti, ljubi svaku osobu koju sretne, jer su svi dobri i neće je povrijediti. To me užasava do te točke da jedva mogu funkcionirati. Ne mogu podnijeti pomisao da će Frances postati jadni, autodestruktivni rocker kakav sam ja postao. Ide mi dobro, vrlo dobro, zahvalan sam, ali od sedme godine, ja mrzim cijelo čovječanstvo. Samo zato što se čini tako jednostavnim da se ljudi slože, da imaju empatije. Empatije! Samo zato što previše volim ljude i suosjećam s njima, pretpostavljam. Hvala vam svima iz dubine mog izmučenog zapaljenog želuca za vaša pisma i brigu zadnjih nekoliko godina. Ja sam jedno pretjerano nepouzdano i razmaženo djetešce!
Više nemam strasti, i zato zapamtite,
bolje je izgorjeti nego izblijediti.
Mir, ljubav, empatija. Kurt Cobain.
Frances i Courtney, bit ću na vašem oltaru.
Molim te, Courtney, nastavi dalje zbog Frances, zbog njezinog života koji će biti mnogo sretniji bez mene.
Volim te. Volim te.
Post je objavljen 20.02.2007. u 16:06 sati.