Dan kao svaki drugi
Probudila sam se sa osjećajem da me netko gleda. Okrenem se, stvarno Ozi leži gleda me. Pomislim, zašto se već nije digao, pa mora na posao. O Bože, pa danas je subota. Mazno se protegnem, pogledam ga, ne reagira. Nogom napipam njegovu ispod pokrivača, nema reakcije.
- Ozi, zagrli me !
On to učini, i tako smo ležali nekoliko minuta.
Ambrozije i nije loš ali sav je nekakav, nikakav. Koliko sam ga samo puta pokušala trgnuti ali ništa. Doduše, nekoliko puta sam odlučila promijeniti ploču ali ruku na srce nisam bila uporna u nastojanju. Ne podnosim kad ne reagira, a kako će regirati kad je neodlučan.
I tako prođe još jedan dan.
Ručak je gotov, stol spreman, idem se istuširati. Bez obzira na šum vode čula sam zvukove otvaranje vrata. Znači, Ozi je stigao, nema veze bit ću brzo gotova. Kada sam ušla u sobu on je već jeo sjedeći u odijelu u kojem je bio na poslu. Bože, opet ću morati čistiti fleke. Poslije kratkog pozdrava sjela sam za stol. Nikada nisam sjedila nasuprot da ne moram gledati kako ubacuje hranu.
- Idi i presvuci se - rekla sam.
Nije me ni pogledao, digao se, i izišao. Kako ga nije bilo više od minute digla sam se i otišla u spavaću sobu. Zatekla sam ga kako presvučen sjedi zamišljen na krevetu.
- Idemo jesti.
On se diže, te smo nastavili jesti.
- Jesi vidio Rajičku sa trećeg kata ?
- Hmmm.
- Muž joj je rikno prije mjesec dva a ona …
- Hmmm.
- Prošla 40-tu a ludo izgleda, mora se priznat, ali kak se napadno oblači, sise samo što nisu ispale, ko drolja.
- Hmmm.
- Daj reci nešto.
- Da, da u pravu si.
Dan, kao svaki drugi.
Izađem iz stana, zaključavam vrata i prebirem po glavi što sve trebam obaviti. Stisnem gumb i čekam lift. Čujem vrata iza sebe, okrenem se a ono Katićka.
- Bok susjeda .
- Bok, kud ideš ?
- A znaš i sama, obavljati stvari. Moram sve sama.
Nije ništa odgovorila. Uto dođe lift, ušle smo. Pogledam je. Pazi na sebe, iskreno dobro izgleda kak bi rekle lošije polovice 'komad'. Zavist ? Paaa možda, malo.
- Čuj, vidimo se prije ručka ?
- Dogovoreno, Marijana.
Vratila sam se, pospremila kupljeno, stavila plaćene račune na mjesto. Primila sam se kuhanja kave. Katićka bi ipak trebala oblačiti manje šlusirano.
Stigla je, sjele smo u boravak i pijuckale.
Uobičajene teme, skupoća, muževi, ogovaranje susjeda.
Otvaraju se vrata, sasvim neočekivano ulazi Ozi. Ozbiljno nas promotri i prozbori
- Dobar dan
- Bok odgovorim.
- Bok susjed - promrlja Katićka ne podignuvši pogled.
Ozi se okrene u namjeri da ode.
- Hej, idi kod Jože sa prvog kata, treba te nešto - rekoh.
Ozi me upitno pogleda 'A ručak ?' prozbori.
- Samo ti daj, bit će - rekoh, te Ozi ode.
- Čuj, a zakaj ti njega gnječiš ? - prozbori Katićka.
- Pa, znaš da je nikakav, sve mu treba reći.
- Pa da, ne znam baš. Nije loš a spretan je i .. s rukama.
- Otkud sad to - upitah.
- Znaš, i Štefa sa drugog misli da nije loš.
- Ma daj, sad ćeš reći da bi i tebi bio dobar - pomalo ljutito rekoh.
- Paaa, nisam to rekla, osim toga Štefa veli da ga je vidla u liftu u takvom klinču sa Raičkom, da se smrzneš. Ali, ali znaš da Štefi nije za vjerovat.
Gledala sam je sa nevjericom. Da li sam to primjetila iskrice u njezinim očima. Ozi tako nešto. Ma ne, Štefa sigurno laže. Trgne me zvonce na ulazu. Otvorila sam vrata i ugledala Jožu.
- Bok Marijana, jel' Ozi možda doma ? - upita.
- Bok, nije, poslala sam ga da ti pomogne - odgovorih.
- Pa kad ?
- Prije dvadesetak minuta.
- Valda smo se mimoišli, idem doma, bok.
Kada sam se vratila u sobu Katićka se već digla.
- Čuj moram ići kuhati, hvala na kavi.
- Bok.
Ona ode a ja ostala sama sa svojim mislima.
Ručak je bio gotov kada je Ozi stigao.
- Jesi li pomog'o Joži ? - upitno sam ga pogledala čekajući odgovor.
- Jesam.
- A prije toga ?
- Ma, zaustavila me susjeda Francisković da joj pomaknem peć.
Bezuspješno sam se pokušavala sjetiti te susjede.
- Zašto si išao njoj a ne Joži ?
- Praktički me uvukla u stan k'o da gori.
Odustala sam od daljnjih pitanja. Možda i ne želim odgovore.
- Je li ti fino meso ? Tako je mekano i sočno.
Ozi me pogleda pomalo začuđeno.
- Bogme dobro, i ovi njoki su ti odlični.
- Hoćeš još ? Evo sad ću ja - pridignem se očekujući odgovor.
- O daaa, i donesi nam malo vina vikao je zamnom.
Pogledavali smo se pijuckajući vino dok je sunce prodiralo kroz prozore.
Dan kao svaki drugi. Paaa i nije baš.
Post je objavljen 21.02.2007. u 09:55 sati.