U svijetu tajni.. mi nismo sami...
Jednom je postojala dolina jedne rijeke. Ne pamtim joj ime. Već sam stara za pamćenje.. Znam da je imala neke veze sa sjećanjem, al' nisam jos sigurna kakve veze..
Ta dolina.. tu je bilo cvijeća.. jako puno cvijeća.. i nitko nikad nije brao cvijeće.. cvijeće je raslo..cvjetalo.. i uvenulo.. nekad pomislim da sam samo ja znala za nju. jer nikad nikoga nisam srela tu. Jedino kad bih došla i sjela.. pogledala u sunce.. onda bi se odjednom počeli pojavljivati ljudi. kad sam ju tek otkrila, tu su bile one male stvari.. sunce.. nebo.. jastučnica sa dvije djevojčice koju smo ja i sestra zvale "Jelena i Barbara" i tako te sitnice koje nisu imale posebno značenje u mom životu. Sve bi se to pojavljivalo kad bi sjela u dio gdje se cvijeće razmiče.
Kako sam bivala starija rijeđe sam navraćala na dolinu. ponekad noću kad nije bilo sunca, sjela bih i počela plakati bez ikakvog razloga. dolazili su ljudi koji su otišli. samo noću.. oni koji su me znali uvijek oraspolozit i za kojima ću žaliti cijeli život. tad kad sam plakala bio je samo jedan. suze mi se pojave u očima svaki put kad pročitam priču koju sam tada napisala u dolini punoj tog cvijeća.
Onda bih dolazila za vrijeme sata kad nemam šta radit. onda bi se pojavljivali ljudi toga tjedna, ili te godine. uvijek bi dolazili samo kad sam ja tamo. nikad nitko nije bio koga ne poznajem.
Kad bi padala kiša onda bi dolazili oni koji su ju donosili u moj život svakodnevno. onda bih ja tražila krivca, u sebi u njima, u svemu i to bi me slomilo.
Jednom sam tako došla noću i napisala pjesmu.
Pa sam drugi put otišla po kiši i okrenula novi list.
Pa sam onda otišla kad je bilo sunce i pokušala se zaljubit.
I onda sam otišla jednom bez razloga i razočarala se.
"Al ko će to izvagat.."
Dok bi sjedila u dolini u društvu ljudi svaćala bih kako ne bih mogla živjeti bez njih, pa čak i ako su samo u dolini tu.
A jednom sam imala potrebu biti sama.. i onda sam shvatila da je zivot samo moj i da sama mogu i moram sve. da smo stvoreni da bi opstali sami. sto puta bih si ponovila da u svijetu tajni nismo sami, ali okrenuti se prema životu..? vidimo samo jedan par cipela u snijegu. Sami moramo sve.
Ako sebi ne možemo pomoć ne možemo nikome. Svi mi mislimo na sebe.. uvijek.. razmislite o tome.. pronađite svoju dolinu rijeke..
Jednom sam otišla u dolinu. Bilo je puno sunca i malko kiše, a ponekad bi i zapuhalo malo vjetra. Na nebu se pojavila mala zvjezdica koja mi je sapnula..
"There's a hero if you look into your heart.. you will never be afraid of what you are.."
u svima nama su heroji.. samo ih treba iskopat..
ako neko zna kako mogu kontaktirati sa bilo kojim članom grupe Elemental, neka mi napiše ovdje ili na mail. pusa
Post je objavljen 12.02.2007. u 22:13 sati.