Gledajući općenito čovjek je ništa. Neću sada započeti s filozofiranjem. ali toliko toga mi se mota po glavi od dosadnog vjeronauka u školi. Mislim ne razumijem… Zar nas i u školi moraju opterećivati s time?! Još smo dobili novu vjeroučiteljicu koja je opterećena Bogom. Samo Bog i Bog. ''Bog nije ništa bez nas, crkva je ta koju On drži, mi smo samo udovi''- i slične njene spike. To me neizmjerno živcira, ne mogu je slušati. Osobito još kad me prozove da na sve to kažem i svoje mišljenje. E pa nemam ga. Nije da nemam svoje osobno mišljenje već ne mogu razmišljati o njenim ispraznim rečenicama. Nema mi to smisla. Uvijek kažem tko hoće vjerovati neka vjeruje. Nije mi namjera nekoga uvrijediti ovim postom, ali samo iznosim neke suhe činjenice, svoje osobno mišljenje. Krivo mi je prije svega što mnogi u isti koš trpaju Boga i crkvu. Ja nemam uopće ni malo pozitivnog mišljenja o crkvi. Za mene gubljenje vremena, puno ljudi s tim maskama dobrote i nevinosti. Da, samo me zanima gdje je sav novac koji im svake nedjelje ubacimo u onu košaricu koju nam tako lijepo ponude?? Mislim, ''teško im je'', a ''jadnici''… Moraju živjeti skromnim životom pa se voze u autima koje većina nas nema. Nemaju žene i djecu pa se iskaljuju na dječacima i djevojčicama koji im dođu na misu ili se možda i malo pozabave s njima. Odvratno, ali istinito. I nije da oni dolaze i obilaze kuće za Božić zbog hrane ili novca, to je eto tako… Njihova dobrota. I nije da žive u grijehu, ne. Ma nam da su obični ljudi kao i mi, ali trebali bi biti primjer. I znaju govoriti o porocima ali ne vide se kada dođu na pripreme za krizmu uz dvije- tri čašice vina koje su si pretjerano popili prije. Govorim iz osobnog iskustva. Ali nije to samo danas. Pa imamo dosta primjera iz prošlosti. Inkvizicija, paljenje žena na lomači i mučenje nevinih ljudi. Mržnja sotone i proganjanja ljudi druge vjere, jer ipak oni su ''drugačiji''. Nameću nam katoličku vjeru od samih početaka crkve, pape su uvijek živjele na visokim pozicijama, u ne rijetkim slučajima bili ravni po vladavini samome caru, kralju. I današnji pape govore o miru i skromnosti. Pa pitam se zašto on živi kao car u onoj palači s ljudima koji ga dvore i ugađaju svemu. Nisam odgajana na ovaj način. Moja obitelj je ipak privrženija crkvi. Mislim, nisu sada neki vjerski fanatici, ali opet. Stalno me ispituju od kuda mi ovo razmišljenje, ne slažu se s njime, ali ja ga neću mijenjati. Je li išta od navedenog laž??! Pa opet se sada pitam, da Bog postoji da li bi dopustio da ovakvi ljudi vode njegovo kraljevstvo kako nam svi govore? Zašto nam postavlja ultimatum? Znači, ili ću slušati njegove zapovjedi ili idem u pakao. I onda opet kada pogledaš, gdje ima najviše njegovih vjernika? U primitivnim i nerazvijenim zemljama kojima jedina potpora je On i vjera u njega. Ali opet, i ta sirotinja ispašta. Zbog nekih zakona koje nije nikakvo božansko biće nametnulo, već samo čovjek. Primjer je spolni odnos s zaštitom koji crkva toliko brani. Mislim da sam djelomično iznjela svoje mišljenje, ali ne i u potpunosti. Tu bi se imalo još puno za pisati…
Post je objavljen 10.02.2007. u 19:13 sati.