Marketing
Nema naslova, samo onako malo eto da se ima šta pročitati...uostalom šteta ostaviti prostor da zjapi prazan, nema smisla ne upisati nešto kratko kad već postoji prilika...mislim stvarno ne bi bilo u redu kad su se već gospoda iz blog.hr potrudili da sve o
Četrdeset i sedam…47 postova dosada izašlo je iz ograničenog uma Gospodara Majmuna, hrpa je to velika gramatičkih pogreški, loše strukture rečenice, katastrofalnog pravopisa što namjernog što slučajnosti, produkti dosade i potrebe za uporabom riječi iz Klaićevih sabranih djela…Pitam se ponekad što me natjera na tako šta, je li bilo stvarno toliko dosadno u mom životu da sam počeo pisati blog…i zašto baš takve stvari, zašto vrijeđanje i pljuvanje po stvarima koje ne razumijem i razmišljanjima koja su drugačija od mojih, osim činjenice da je bilo zabavno i smiješno i nadasve zanimljivo (barem meni) nema drugog razloga, a nema ni neke grižnje savjesti. Istina nisam pljuvao po nečemu, „zar je moguće da je popljuvao sve što je bilo moguće popljuvati?“, pitate se vi. Ne, samo mi se ne da, vjerojatno je to samo faza koja će prolazi i opet se vraća poput teškog slučaja genitalnog herpesa (zato djeco bez gumice nema razmjene tjelesnih tekućina).
Iza mene su seksualne frustracije, putovanja pustopoljinama i vukojebinama, gay junaci najdražih nam stripova, omalovažavanja estradnih zvijezda, zračenje i otkazivanje uro-genitalnog trakta, nebrojeno spominjanje fekalija velikih i malih, mekanih i tvrdih, pa čak i jedan slučaj općenja sa životinjama od strane dragog mi prijatelja i žrtve nasilja od strane napaljenog vepra, Johna Uhida, thunderstruckovi i starci u tramvaju….sve je to bilo.
I šta sada…što sada raditi i o čemu sada pisati? O jatima anđela sa čvrstim zategnutim tijelima, grudima koje prkose gravitaciji i zavodljivim osmijehom na njihovim lascivnim licima (NE, bolesnici jedni, ne razmišljam o transvestitskim, ši-mejl, jenny with a ding-dong, anđelima…to ostavljam jednom drugom prijatelju. To su ženski anđeli…o da postoje i takvi, a ne samo oni mali debeli sa strelicama koje vam servira crkva, te su izmislili pedofili) dok oblijeću oko mene sa bocama piva, mašu bijelim krilima i seru po spomenicima u parku zajedno sa golubovima. A s druge strane paklene horde…demoni, vragovi opisa identičnog onom anđela, ali malo preplanule puti i tamnih očiju u jednoj ruci nose paklenski trozub a u drugoj plastičnu bocu jeftinog vina i bingo kole dok se oko njih vijore paklene vatre a zrak ispunjava teški smrad sumpora i nebrojeni flatusi debelih kamionđija koji su jeli grah. Da ga jebeš kad rikneš ne možeš manit…u najgorem slučaju više ništa neće boljeti, napokon ćemo se naspavati kako treba i za promjenu gnojiti ruže i po prvi puta biti od neke koristi…
Ili pisati o metroseksualcima, Salamanderovim satovima, glumi Emira Hađifaizbegovića, krizi na bliskom istoku, o istinama i lažima Da vincijevog koda, glupim plavušama kuratim crncima i drugim klišejima, bundama od činčila i uplašenim poliesterima koji trče usamljeno po argentinskim pampama zazivajući majku koju gaučo dere ko čoban ovcu, pisati o nebrojenim satima sa kurcem u rukama, posveta prvoj ljubavi…šta ja znam, sve pomalo prožvakano, israno, lagano proprano pod mlazom mlake vode i opet sažvakano. Nema više ni štafeta ni nasukanih kitova čak je i Žak omršavio da ne bi više o čemu imali pisati, ošlo sve u kurac.
Nemojte me krivo shvatiti nisam depresivan samo blokiran, ne opstipiran nego onako mentalno…lete štuke, lete avioni a mali debeli, ljubičasti švabe padaju poput pahulja iz neba i plešu na vjetru mašući svojim malim zastavicama nezasluženih rukometnih prvaka u jednoj ruci i sa šmajserom u drugoj, a dole ih čeka papa-nazi i pozdravlja svoj narod prije nego dođe kod nas i pouči nas putevima tamne sile…e moj Yoda.
Serem ko grlica nakon noći bambusa, mlijeka i kivija…čudan je postao svijet, ni pijanke više nisu kao što su nekoć bile sada ljudi i blago pripiti rigaju krv po parkovima dok ih drugi sa strane bodre i hrabre, nema više mjesečine sa hotela Osijek, nema poduplanih bandera i učetverostručenih vilenjaka koji stoje u zraku dok se svijet okreće oko tebe, držeći bijele miševe u rukama koji dozivaju ružičaste slonove dok puštaju toksično zelen mjehuriće ispod repa….ode…uf ovo je gadna kenjaža postala odoh ja spavat prije nego što počnem nešto smisleno pisati.
Pozdrav od Gospodara Majmuna
Post je objavljen 06.02.2007. u 00:18 sati.