Marketing
U ČEMU JE PROBLEM? IMA LI GA UOPĆE?
U nekakvoj sam nebulozi, tila sam reć da mi je faza, ali pun mi je kurac mojih faza, pa ću radije reć da me vata nebuloza. Jesam li sretna i zadovoljna, trebam li nešto hitno mijenjati, šta i kad mislim krenit s tom fazom promjene...
1. radim posao koji mi se sviđa 
2. nisam dovoljno plaćena 
Faza ne traženja povišice, nego zahtijevanja iste, pod cijenu traženja drugog posla je u pripremi... Nešto više ćemo znati kroz mjesec dana.
3. nemam momka i ne znam jeli mi bolje ovako ili onako 
4. imam neku viziju kakvog momka želim ali nisam sigurna da to postoji 
O ljubavi očito nije baš pametno pričat u ovoj nebulozi.
5. Nisam debela, nisam ni mršava, ono taman sam
6. Lice mi se osulo prištićima ko u najgorem periodu puberteta 
Moram hitno u dermatologa... Bojim se da su antibebi ipak bile hormonska bomba u mom slučaju, ali ipak ne odustajem, moram samo promijeniti vrstu tj. naći onu koja mi paše... Ali lice mi je takvo da se ne bojim da će me itko poželit da bih se trebala brinuti hoću li ostati trudna... 
7. Prijatelje imam
Ali zadnje se vrijeme pitam što je to prijateljstvo, i u čemu je njegova bit. Nekad je bilo lako govoriti o tome kad su vrijednosti bile drugačije. Sada je sve postala komercijala, novac, svak od svakoga ima nekakvu korist, i od svakoga možeš očekivati da je danas tu, sutra više ne, ovisi jeli mu paše... Umjesto da budu konstanta svačijeg života, prijatelji donose najviše promjenjivih situacija i to preko noći... Počela sam se brinuti zbog toga... Voljela bih doživjeti starost s dragim mi ljudima oko mene... Jeli moguće to? 
Uh koliko me još stvari zadnje vrime nekako muči, tražim rješenja, ispitujem valja li moja taktika sretnog življenja... MNogu još bolje znam, ali moram naći pravi način da ovaj osmijeh kao lajtmotiv na mom licu, ostane i dalje... 
ZATO STE VI TU 
Iako iskreno i za ovaj blog sam se počela pitati. Zašto ja to radim, trudim se pisati postove, čitati vas, davati vam svoje pametne misli, gubiti sate pred ekranom... Ima li smisla? Nadam se da da, jer nekako osjećam mir... Nalazim rješenja lakše. Ali opet pišem svašta, moram ostati anonimna jer svo moje prljavo rublje ne bi smjelo doći na površinu mog svakodnevnog života. A jeli to moguće?
Ja mislim da za sve ovo treba malo pameti, bistrog uma i vremena.
A jeli to moguće?
MA JA SAM U PMS-u
Post je objavljen 05.02.2007. u 00:07 sati.