Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/okice

Marketing

Oslobodi me..

"Ovako počinje.. ova nada koju trpim..
..u sebi rašiveno krpim.. i očekujem...
Ako znaš o čemu govorim..
tvoja me snaga vrijeđa..
i taj pogled s visoka
ja ne zavrijeđujem..
skini mi to sa leđa
to da si bolja.. bez mene.."


ljudi se mijenjaju.. i u to sam se i sama uvjerila.. svaka promjena dobro dođe.. pogotovo ako je na dobro..
ovaj grad je sranje... cisto.. i steta sto kvari ljude u njemu..


ono o cemu sam htjela pisati je..
istina je da se ponekad ljudi moraju i trebaju zadovoljiti nečim što je ispod njihovih željenja.. ali, the problem is, kako znati tko ce ispuniti ono sto ti trazis? ne možemo svi imati sve.. nismo svi rođeni za to.. ono što ja želim, uglavnom mi je nedostižno.. ali trebam li onda smanjiti kriterije?popustiti malko, i pokusat pronaci nekoga ili nesto sto nece imati sve onako kako sam ja zamisljala, a opet ce mi biti dobro? ne znam...
pošto, jučer sam pričala sa rodicom.. tvoja očekivanja ljudi nece ispuniti.. to je odavno tako.. i slažeš se najbolje sa onima koji su izvan tvojih očekivanja... i kao što je ona rekla..

"U pravo vrijeme, kad se najmanje nadaš, naići će tvoja najveća suprotnost koja će postati dio tebe i koja ce te promijeniti iz korijena i pomoći ti da shvatiš koliko si toga u zivotu dobrog i loseg napravila.."
i zaista je tako..

al sto je sa svima onima koji se nadaju stalno? sto je sa ljudima koji svaki dan ocekuju nekoga ko ce im promijeniti zivot? zar je moguce da onda kad najmanje budes zelio dođe ti sto si oduvijek zelio? jednostavno ne shvaćam svrhu..
ako nešto želiš, znači, možeš se pomiriti s tim da to nećeš dobiti.. a onda kad ti bas nije do toga, kad najmanje zelis, to se pojavi..?
je li to zivot tako radi? ili Bog? ili mi? ne znam..

kriteriji su visoki.. uvijek su i bili.. al zar je moguće da nece naici nitko ko ce ih zadovoljiti a da ja zadovoljavam njegove? je li potrebno zadovoljiti se nečim manjim.. nečim što nije ono što si htjela.. ili je to jednostavno uvod u daljni zivot u kojem svi shvate da ponekad i manje od savršenog nije toliko loše...
nitko nije savršen.. ali svatko ima svog savršenog.. je li to doista tako?
kao sto kazu; najbolje stvari u zivotu uvijek su besplatne..
nažalost, danas se sve plaća.. i to jako jako skupo.. najboljih stvari.. jako jako malo ima..

"Za koga se tako mijenjaš?
Za ljude oko sebe koje jedva poznaješ?!"


Možda i ja nekada nekome budem potrebna.. ali hoće li taj netko biti i meni potreban?

"Oslobodi me.. ako znaš o čemu govorim.."

Post je objavljen 04.02.2007. u 10:16 sati.