Marketing
Sat,subota,pokušaj zaboravljanja....tik, tak...
Nisam ni znala da pokvareni sat ponekad može jako traumatično djelovati na mene.
Danas sam se ja vrlo zadovoljna probudila kada sam pogledala na sat i shvatila kako mogu još sat i pol spavati 
dok mi mobitel ne počne zvoniti. U trenutku kada sam sretno nastavila spavati on je ipak počeo zvoniti. 
Izgledala sam vrlo tupavo 
dok sam pokušavala skužiti koji od njih me zeza. Ali ja sam se morala ustati. Moja vjerna Motorola mi ipak nije lagala, krivac je bio onaj drugi pokvareni sat kojemu još uvijek nisam zamijenila bateriju. Inače sam čula da kada sat stane onda se nešto važno dogodilo taj trenutak (nema veze ako su onda baterije baš izgubile funkciju), tako da vam ja sada čekam da saznam taj važan događaj. 
Nego, htjela sam malo prokomentirati našu subotnju špicu. Svaki puta kada pregledavam Pressing (naše đakovačke novine) zastanem na sredini i pogledam slike ljudi koji su uhvaćeni na špici. 
I, naravno, nadam se da nisam uslikana barem onako u pozadini ili sa leđa. U protivnom bi morala kupiti sve brojeve i uništiti ih. U biti nisam ni znala da mi imamo špicu. Znam da je to popularno u Zagrebu gdje se pojavljuju poznate osobe pa ih slikaju ali zanima me koga to možeš uslikati kod nas? Mogli su barem biti orginalni i umjesto špice to uopće ne nazvati nikako. Ne kužim zašto je uopće fora subotom ujutro izaći, srediti se, otići na kavu (ili čaj, muški zagrljaj)… Meni je subota ujutro totalno bezveze ali i sama ne kužim zašto i išta pričam kada i sama idem svake subote na kavu.
Ne znam jel' se to događa samo meni ali svaki puta kada pokušam nešto (sada ne bih objašnjavala što) zaboraviti, dogodi se nešto što me sjeti na to i onda opet razmišljam o tome. Sada sam u takvom razdoblju i pokušavam ne razmišljati o nečemu o čemu nema smisla razmišljati. Neke stvari jednostavno ne mogu sama promijeniti. Tragično što to sve znam ali kada je očito ljudski osjećati se tako… Ništa, idemo dalje… Sutra je novi dan…
E, i svima koji idu večeras van želim dobru zabavu... 
Pozdrav svim dečkima i curama koji se znaju zabavljati 
I pozdrav mojoj magičnoj Tanji, jedva čekam da se vidimo! 
Evo još jedna pjesma samo za moju genijalnu prijateljicu Silviju da je može slušati uvijek kada ode na moj blog. I označila sam nam glavne riječi u pjesmi
Kad sam te vidjela te noći
znala sam gotovo je
jer moje oči nikog drugog više nisu vidjele
Ljubav što svijetli kao munja
i puca kao grom
prohujala je mojim srcem
tamo napravila lom
pa samo tebe želim ja
samo si ti u mislima
a kad se jutrom probudim
ja hoću samo tebe pored sebe...
Da je meni, oko moje
da se naše usne spoje
ova bi mala sve tebi dala
da je meni, oko moje
da se naše usne spoje
ne bih ni znala kada bih stala...
Ma niti jedem niti spavam
a dobro izgledam
na čelu piše tvoje ime
ja već tebi pripadam....
Samo još malo i ja ću biti tvoja
pravila znamo
pobjeda je moja
a ti se veži
hoću da gori
samo me ljubi
ništa ne govori
dat' ću ti ono što ni jedna nije
i ništa neće biti kao prije
a kad se jutrom probudim
ja hoću samo tebe pored sebe...
Post je objavljen 03.02.2007. u 16:47 sati.