JUST DREAM ON
prebaci ove snove lude
preko jarceve obratnice
and dream on
zabaci glavu
kad mjesec zablista
na tvojemu vratu
dream on bejbe,
ova pjesma nema smisla
kad zamislis da tvoj idol
jasi ti preko neba
u kaputu od kristala i
prasine sa zvijezda
dream, dream on
dok vristis
oblaci mu putokazi
prste iskre i plesu uzglavlja
na nakovnju tvoga sjecanja
just dream on
to se djetinje u tebi
lomi
PRICA SE DA SU LEPTIRI POJELI JUTRO
Jesu li jutra bila maglovita
Kad si uvenula
Milujuci cvijece?
Lukovice usadjene
U ocne duplje
Kazuju mi da
Moram ustati u zoru,
Osedlati pijevca
Zabaciti kapu
I pjesmom
Prelomiti prostor
Na gore
I na dolje.
Jesu li jutra
Vec bila opjevana..
Negdje..
Oprana od ruku,
Umivena
Stidom tvojih usana.
Prica se
Da su leptiri pojeli
Jutro.
Pjesma je
Ostala sama.
I dobro je da je tako.
OGLEDALO
Saptom me zovu zgrade:
..Udji..
..Budi..
A pitam se znas li
Da sam bojno polje
Da bitka se vodi
Za grad slonova?
I da nema pobjednika..
Ima samo jedna slika - kao starac
Ima jedan prozor kao dlan
(u koji zelim zaviriti)
I ima jedna krcma kao zena
(u koju zelim uci i primiti starca za ruku)
Ima jedna violina
I jedna,
Kao sve.
Tada je moje ogledalo
Bila jedna djevojka.
I znate sto mi je prorekla?
Jedna.
Jedna istina koja ce te zarezati
I jedna zena koja ce ti roditi dijete.
Jedna kava neprolivena i jedno tesko
Popodne bez zraka za umorne.
Jedna istina koja ce te pobijediti
I jedan Van Gogh koji se slusa,
A ne gleda.
Jedna je pozeljna;
Jednu se doziva;
Na jednoj se ne zavrsava.
U jednoj se umire.
TIJELO KAO KNJIGA
Tako ti je to s rijecima,
Veli ona i smije se.
Dok prstom plete mojim trbuhom
Neka istina, zaboravljena pisma.
Rijeci nas uvijek nagone da osjetimo
Prosvijetljenost
I zmije sto se penju uz kraljeznicu
Pa makar i na vrsku jezika
Ti poneses sve te odgovore..
A kad se okrenes
I suocis sa ogledalom svijeta
Vidis kako gasnu, tamo dolje
Svjetla tvojih gradova
Kud odlazis krisom u pohode
Zapisujes dogadjaje
Viris kroz prozor
Slusas uzdahe
U loznicama drugih ljubavnika
Iznevjeren poput kakvog djeteta
Ridas i trcis praznim ulicama
Trgas svoje halje
Vices, padas, ranjavas ruke po zidovima
Ulazis u hramove
I zapocinjes bitke rijecima
Uvijek je tako sa rijecima
Znas..
Zastajkuje,
Zabija nokte,
Utiskuje poljubac u moje grlo
Potapa mi brodove
O grebene ponad srca
Koraljne atole
Sklone atomskim pokusima
Ponekad zasuti,
Ne govori
Ne trazi odraze
Ni opise svojeg svijeta
Pod mojim bedrom,
Sve je u prispodobama.
Post je objavljen 03.02.2007. u 14:40 sati.