Marketing
...hellpless and alone...
Svi vaši komenatri puno su mi pomogli i osjećala sam se bolje, ali opet sam loše... ne mogu si pomoći... opet plačem...
Nisam ga vidjela tjedan dana i ne mogu vjerovati da sam se tako jako zaljubila da me tih kratkih tjedan dana ubija...
Neda mi se ništa... sva sam bez volje...
Sutra idem u Zg s starcima. Jedva sam čekala da odemo u Zg jer si idem po novu robu za obući se (makar inače ne volim šoping), a sad uopće nemam volje da nekud idem... I idem na jedan rođendan sutra navečer s društvom. Super rođendan. Fešta kakvu samo možeš poželjeti. Još k tome sve puno metalca i rokera, baš kako ja to volim, a meni se neda ići... a zašto mi se neda ići?! Zato jer tamo neće biti ON!
Nedostaje mi... ne mogu ni opisati riječima koliko mi nedostaje i koliko mi je stalo...
Ne prođe ni sekudna, a da ne pomislim na njega... osjećam se kao da su moje misli opsjednute njime....
Imamo toliko zajedničkih mjesta u tom jednom kafiću u kojem sam svaki dan, i mislila sam da će taj osjećaj, osjećaj koji sam stalno osjećala kad bih vidjela mjesto gdje smo sjedili i sjetila se kako nam je bilo, proći s vremenom, ali taj osjećaj je u meni svaki puta kada dođem tamo.
I izluđuje me! Toliko ga osjećam i želim, a toliko je daleko od mene...
Svakog dana, na svakom glupom mjestu, očekujem da ga sretnem...
Čekam navečer na kompu, misleći da će možda doći na icq, ali ništa...
Nedostaje mi... neopisivo...
Vaša,
V.
Post je objavljen 02.02.2007. u 20:55 sati.