Zatvaram se u crnini svoga trulog uma. Cini se da sam prestao piti... pitam se koliko ce to potrajati... ne dugo znajuci svoju snagu volje. mmm slusam soundtrack of conana i jebeno je predivan ali me baca u kamenu tamnicu depresije, gdje sam prikovan na hladnom kamenom dnu svojega relativno nevaznog postojanja, neuspjevajuci preusmjerit, ili samo na kratko odvratiti svoju mrznju na ljude... gade mi se moji postupci u pijanstvu, postajem ogorcen postojanjem, postajem arogantniji, ohol i zajedljiv, ali ponovo mi se te stvari svidjaju jer sam onda tek slobodan, nisam vise okovan sutnjom i onda se osjecam oslobodjeno jer imam ispriku za svoje postupke, no koliko god ta isprika bila jadna, bjedna i nevazeca u nasem drustvu, istinita je... sto bi dao za trunku hrabrosti da prekinem ovu bjednu egzistenciju, u meni je zeleni plamen zivota davno ugasen, sad tama vlada, beskrajna, hladna devorna tama... tone suza mi gnjece moju praznu olupinu od srca i padam na pod u beskrajnoj agoniji, u nadi da vise necu nikad plakat sam...
Post je objavljen 02.02.2007. u 03:38 sati.