Mekano i toplo, gdje sam? Ponovo u snu? U sumi, gdje moje srce lezi, krvavo... duboko u trulom hrastu gdje je skriveno, gdje ostaje, samo i sigurano, daleko od tvojih prozdrljivih ociju, uspavanih hladnim vjetrom, i ponovo, poput okrutnog lovca trujes srtijelu, nalazis me, bjezim, bjezim tamo tamo gdje me naci nemozes... bjezim u nezasitne carske ralje tame i ocaja, gdje tvoj paralizirajuci zmijski otrov penetrirati masivne zidove moje agonije ne moze... napokon sam, ponovo sam...
Post je objavljen 13.02.2007. u 02:37 sati.