uzaludno je, svaki pokusaj, nema nade, bol se nakupllja, ne micem se, paraliziran sam u prostoru, a vrijeme prolazi brze nego prije, i dolazi sve vise boli nego prije. nemam snage vise mrzit, besmisleno je. biti nobelovac,biti okruzen ljudima ili ziviti u sumi u potpunoj samoci, u odsutnosti od inteligencije, besmisleno je, volit ce te ista kvantiteta ljudi, nitko! zasto? zato sto ljubav nepostoji, postoji samo iluzija sodomije koja se hrani nasim bezvrijednim praznim dusama... jednostavno prestani... nemoj vise disat...
Post je objavljen 13.11.2007. u 02:23 sati.