Jato vampira srlja na prazne ocne duplje, dok im rasparana crijeva iz utrobe klize.
Lice objeseno u boli i gladi se smjeska smrti dok gleda njihove razmrcvarene udove.
Na otoku smrti vapaji mucenih i objesenih sluze za stvaranje simfonije silovatelja, iz ociju mu je krv potekla, dok poput tiranina silnom rukom uzima bic optocen cavlima i osuduje nas na zivot u agoniji i boli.
Ironicna travestija je tvoj bic, a tvoja bol mudrost ogranicena na diranje straha suzama boli i krvi.
Osjecam se slabo,zivot je tiha predstava u kojoj glume samo mrtvi.
Kraj je blizu osjecam to, veo smrti se priblizava, prekriva mi oci.
Nova vrata su mi otvorena.
Post je objavljen 02.02.2007. u 02:17 sati.