Nisam išla u školu danas,umorna sam ko pas.Cjelo vrijeme sam budna i nemogu nikako zaspat. Evo nabila sam te posljednje dvije jadne kile i sada gledam u 50.00 na vazi.... kaj je tako teško skinuti te dvije kile? ugl....srela sam jucer curu koja je samnom provela vecinu vremena na KBC rebru sa sondom u nosu...nisam mogla vjerovati što vidim.To je bila potpuno zdrava zgodna cura. Mršava ali zgodna. Baš mi je bilo super popričati s njom malo da vidim što se dešava- Kaže da je sredila sve zube i da ide na terapije još uvijek i da je sve bolje i bolje...baš mi je drago zbog nje. Osjecala sam se poput neke kuje... trebale smo zajedno biti zdrave....ali ne...uvijek jedna mora ostati u paklu. Cak ovo više ni ne smatram paklom jer sam toliko živjela na ovome i toliko prozivjela s time da neznam bez toga. A zna i Dit kako mi je,jer je njoj isto tako. Neznam, ali volim ju gledati u 8 ujutro kad smo na kavi , uvijek drhti i tako optimisticno ispija tu kavu...kao da ce ju ona spasiti. Daje mi snagu. Ali u zadnje vrijeme više ne mogu pricati o hrani. Nemogu jer mi se gadi sama pomisao. Neki dan mi je prijateljica rekla da ništa nije jela. Rekla sma joj da zasuti jer mi se uistinu više neda pricat o tome...
ma neda mi se ni pisat.
idem ja
Post je objavljen 30.01.2007. u 10:27 sati.