Dopustite mi da vama ukratko ispricam tragican zivot jednog rimljana sto njegovo dostojanstvo i pocast dovelo ga u velike dvorane, vladajuci Rimom. Tiberius Claudius Caesar Augustus Germanicus bijase njegovo ime. Klaudije, nakon ocevog odlaska, njegovo cijelo djetinstvo propalo je zbog njegovih nesposobnosti, dugotrajnih bolesti koje ukljucujemo tijelesne i dusevne, oslabio je tako da ga nisu smatrali ni za kakvo državno ili privatno zvanje. Sam se nije mogao snac cak niti nakon svoje punoljetnosti, ostao je pod skrbnistvom majke. Baka niti da ga pogleda, majka mrzila je svoje dijete nazivasi ga pogrdnim imenima. Klaudije nije mario za ostale vrsnjake, ostao je citajuci knjige, knjizevnoscu se bavio vrlo marljivo. Sto se tice izgleda, nije mu nista nedostajalo, bio je visok, mrsave gradje, lijepe sijede kose. Kod hoda, noge nisu pomagale, debilnog je bio hoda, iz usta mu je plijenilo, smijeh nepristojan, glava mu se tresla, a jezik pleo. U dva mjeseca sluzio je Kaliguli u konzulsku sluzbu time nakon tri godine je po drugi puta dobio sluzbu. Klaudije bi kadkad otisao na predstave, ali ni tamo nije bio postedjen poruga jer narod gadjase ga kosticama, cim bi zaspao, probukli bi ga i vezali mu klompe za ruke kako bi se nenadno probudio i ozlijedio lice. Tako, nakon dugog vremena pod uvjetima kojem je morao zivjeti, Kada su urotnici od Kaligule uklanjali ljude pod izlikom da car želi biti sam, bio je i Klaudije s ostalima isključen pa se zavukao u vrtnu kućicu. Prestrašen viješću o carevoj smrti odšuljao se do obližnje terase i tamo se sakrio među zastore kojima su bila pokrivena vrata. Tom terasom slučajmo je trčao jedan vojnik koji je vidio njegove noge pa, želeći vidjeti tko je to, prepozna ga, izvuče silom i pozdravi ga kao novog cara, a Klaudije od straha padne na koljena pred njim.
Nastavlja se...
Post je objavljen 29.01.2007. u 14:54 sati.