Marketing
I feel so lonely... So hurt... So bad...
Prije nekoliko dana... Tj. u proslome postu, pisala sam kako je zivot lijep, sve je bilo super... Ali sada, sada vise nista nije super. Naime... Umro mi je nono. Ili djed, ma kako hocete... I zbog toga sam odlucila ovaj post posvetiti samo njemu. Gledajuci nase slike, di se zajedno igramo i zezamo, samo pocenm plakat, zelim se vratiti u to vrijeme i stalno to isto prozivljavati... Zajedno smo se vozili na motoru, gradili mostove za tehnicki, isli u setnju, lovili punoglavce, objasnjavao mi matematiku... Uvijek kada sam mislila prije bez koga ne bi mogla zamisliti zivot, on je uvijek bio na vrhu... A sada, sada je takav zivot tu... Sada bih sve ucinila i dala da vratim vrijeme unatrag, i ucinila bih sve, ali bas sve, samo da je on jos tu... Danas, kada sam mu odnjela cvijece na grob, osjecala sam se kao da neidem njemu, kao da idem nekoj drugoj osobi... Jos ne vjerujem da ga vise nema... Svaka pomisao na to dovodi me do ludila... Nadam se da je ovo samo ruzan san iz kojeg cu se uskoro probuditi... Ali nije... Ovo je stvarnost. Ovo je zivot. Okrutan zivot koji ti oduzima sve sto volis i do cega ti je stalo... On je bio jedna od meni najboljih osoba na svijetu... Uvijek je nalazio rijesenja za sve probleme, bio optimistican i svima rado pomagao, znao je jako, jako puno toga...Prolazila sam danas kod Bube, auto koji je kupio prije nekoliko godina i tada je bio u totalnom krsu... Ali on ga je sam popravljo, nabavljao dijelove, bojao ga i sto sve ne... Govorio je kako cemo, kada ga popravi do kraja, voziti se u njemu, bio je ponosan na sebe, na nas, na taj auto i sav svoj trud ulozen u to... Nikada nije odustao. A sada... Buba i dalje stoji u vrtu... Jos malo joj fali da bude gotova, da bude lijepa i onakva kakvu ju je moj nono zamisljao... Stoji sama... Ceka da je netko dovrsi... Ali nema tko... Kao da i ona place... Ja placem... Cijeli svijet place... Zivot vise nema smisla... Neznam kako cu sve ovo uspijeti prebroditi... Mozda brzo, a mozda nikad... Ali u jedno sam sigurna... Nikada ga necu zaboraviti... I Buba... Njegova Buba... Mora biti dovrsena, bas onako kako je on htio... Nono, volim te... Zauvijek
I znate... Prave suze nisu one suze koje dolaze iz ociju i padaju niz lice, vec su one koje padaju iz srca i prekrivaju cijelu dusu...
Post je objavljen 27.01.2007. u 22:13 sati.