Marketing
Tuga će mene?! E neće!
Ma ja sam zapravo jaka. I ne može mi nitko ništa. To sam tek danas shvatila.
Zapravo, znala sam i prije da se iz svega mogu i znam izvući ako za to imam dovoljno volje.
Ali danas sam shvatila da me samo velike stvari mogu slomiti. E one stvarno mogu! A koga ne mogu?!
Ako pogledam iza sebe vidim puno toga...i dobrog i lošeg.
Vidim suze i smijeh, vidim drage i one manje drage ljude, posrtanja i padove, upornost ali i odustajanje.
Ako pogledam malo bolje vidim da sam ustala svaki put kad sam pala,
vidim da je svaku suzu s vremenom zamijenio osmijeh.
Prije ili kasnije. Većinom kasnije. Ali to i nije važno.
I neću sada lagati da nema dana kad cmoljim ko ranjeno štene, kad sam napuštena, povrijeđena, tužna. Svi ih imamo.
Ali priberem se, ne sama, pomognu mi ljudi koje volim, cijenim, oni koje ne dam nikome.
I onda krenem dalje! Jača nego prije.
Znam se povremeno ponašati ko najgora plačipizda....zanovijetati, plakati, vikati...bez ili s razlogom.
Ali znam i to priznati, ispričati se i vratiti tuđe povjerenje ako sam ga slučajno izgubila. Ponosna sam na to.
Znam da nisam ništa bolja ali ni gora od ostataka ljudi s kojima dijelim ovaj život. I to smatram velikom kvalitetom.
Svi smo tu s jednim ciljem, jednom svrhom, samo jednim razlogom...da živimo i pustimo druge da rade isto.
Mislim da sam to naučila i sve što tražim od onih do kojih mi je stalo je da nauče i oni. To je sve. Ništa drugo mi ne treba.
Šaka ljubavi, malo prijateljstva, tu i tamo malo iskrenog smijeha i možeš reći da imaš sve. Prezirem svakoga tko traži više.
Dobro dođe i malo samosvijesti, pokoji trenutak vjernosti samome sebi. Jer, ako sebe ne cijeniš, zašto to isto poštovanje tražiti od drugih?! Volem kad se osjećam snažnom, jakom, dostojnom. Baš kao sada.
Volem pa volem i šta mogu! Volite i vi!;)
Draže mi je znati da me može usrećiti smijeh samo jednog dijeteta nego išta na ovome svijetu. I neka je tako.
S nikim se mijenjala ne bi. Takva sam kakva sam. Neki me vole, neki ne. Tako nam je svima, tko tvrdi suprotno...laže!
Ne postoji osoba koju svi vole, kao ni ona koju ne voli nitko.
Ako se netko tako osjeća, neka mi javi. Ja ću ga voljeti. Može?
I šta mi može jedan neuspjeh kad mogu pokušati tisuću puta nakon njega?
Čemu mrziti kišu kad znaš da će opet sjati sunce? Jednom mora.
Zašto se nervirati zbog računa od struje, vode, telefona kad će cifra ostati ista i ako ga primimo s osmijehom...pa makar ironičnim? Možda ti netko uzvrati taj osmijeh. Nikad ne znaš!;)
Šta mi može nekoliko suza kad, ako želim, mogu isplakati potok? I opet mi neće pomoći. Nikome neće.
Predug je ovo post, a samo sam željela reći da se voljom i snagom mogu pomicati planine. A volja je u nama i nije je teško pronaći ako dovoljno želiš uspjeti. A svi želimo. Znam da jesmo.
Kad sve zbrojim i oduzmem, vidim da nikada nikome nisam dopustila da uništi ono što pokušavam izgraditi ma koliko se uništenim činilo. Nikada i neću. Iznenađena sam koliko toga se krije u meni, a ne pokazujem to tako često.
Možda je ova želja za životom, nakon dugog traženja i napornog lutanja, napokon isplivala.
I sada je spremna da me prati, da ostane?! Nadam se, bilo je i vrijeme. Kažu da je u nadi spas.
Slažem se, ali bi ipak još nešto dodala; u osmijehu je još puno, puno više!;)
Osmijeh. Svima. Od uha do uha. Eto vam sad!
Post je objavljen 27.01.2007. u 20:48 sati.