Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/forsakenangel

Marketing

Šta trazimo?



Svi čeznemo za ljubavlju. Ustvari, mi čeznemo da budemo nahranjeni dobro namjernom pažnjom drugih ljudi, pažnjom na ovaj ili onaj način. O tome sanjamo, pjevamo, pišemo romane, razgovaramo i maštamo. Ljubav, vjecna tema. Kad bi smo mogli ući u um svakog pojedinca i vidjeti njegove sadržaje shvatili bi koliko je tema ljubavi rasprostranjena u njemu. Maštamo samo o onome što ne posjedujemo. Zato i maštamo, jer sanjamo i smišljamo načine kako da pijemo sa izvora ljubavi. Dokle god tragamo znači da nismo ostvarili svoj cilj. Ako godinama i godinama tragamo, zar to nije znak da smo krenuli u pogrešnom smijeru? Umijesto da smo sve bliži objektu svojih želja, kako nam ne padne na pamet da se zapitamo, udaljavamo li se sve više od onog što želimo? Na tom pogrešnom putu postoji jedan uporni prometnii znak koji nas stalno opominje da ne idemo u željenom pravcu. On se zove NEVJERA. Ljubav je put, a nevjera prometni znak pored tog puta. Međutim, mi nevjeru ne doživljavamo kao znak upozorenja već kao nadu da ćemo u krilu neke druge žene ili muškarca naći ono što nismo zadovoljili u prethodnom odnosu. Kada kažemo "nada" svi osjetimo priliv sviježe, kreativne energije. To je energija nade koja daje vitalnost ljudima u borbi sa porazom, neuspijehom, starošću i smrti. Može se sa njom živeti, kao što većina i radi. Ali, nada je u životu kao zavodljiva pjesma morskih sirena koja je navodila grčke mitske junake u smrt. Rađa milinu u duši i kao kakav mamac vodi u propast. Nas naša nada, da će nam biti bolje u novom odnosu potice na beskrajno traganje.

Dakle, šta tražimo u partnerskom odnosu muškarca i žene? Da li onaj omamljujući grč, kratki prekid svijesti nakon čega slijedi spokojan san ili bezvoljni mir? Ako to dostižemo i njime raspolažemo, nismo li ostvarili trajnu sreću njegovanja ljubavnog odnosa? Premda ima i onih koji ne dostižu ni takve ciljeve, većina koja ih dostiže znaju da se ne zadovaljavaju njihovim ispunjenjem. Kad bi to bile vrhunske vrijednosti odnosa vjerovatno bi se ponašali kao labudovi koji do svoga kraja ostaju vijerni svojim partnerima. Naravno da toga uglavnom nema u carstvu ljudi. Kod njih važi pravilo - koliko ljudi, toliko ćudi. Neki su ušli u odnos vođeni materijalnim interesom, jer polaze od životnog stava da bez novca nema sreće. Opet, neki drugi nemaju svoje stavove, već osjećaju i misle tuđom glavom, glavom mame i tate, prijatelja iili cijelog javnog mjenja, pa se opredjeljuju za tuđe vrijednosti, a ne svoje autentične izbore. Ima mnogo i muškaraca i žena koji nikad ne stupe u istinski odnos sa drugim ljudskim bićem, već cijeli život provode bivajući u odnosu sa iskonstruiranom slikom partnera u svojoj glavi koji vrlo malo liči na onog iz stvarnosti. Naravno da postoje i oni što imaju sva ova polazišta za svoje ponašanje. Kada se opredjeljujemo za partnera na osnovu jedne ili čak nekoliko dominantnih vrijednosti vrlo smo blizu fetišizma. Fetišizam je obožavanje jednog objekta. Mnogi ljudi su u polju ljubavi fetišisti. Kada su nekom muškarcu na ženi najvažnije istaknute grudi ili duge noge, plava kosa ili bilo koji pojedinačni dio tijela on je vrlo blizu fetišizma. Kažu da žene ne padaju na takve vrijednosti, ali i one su fetišisti ako obožavaju nečiji socijalni status, puno para, plave duboke oči ili moćno, nabildano tijelo. Opsesija jednostranim je prokletstvo ljubavnog odnosa. Nema polovične ljubavi. Ili voliš, ili mrziš.

Pošto istrošimo objekte svoga voljenja kroz navike i besmisleno ponavljanje osjetimo prazninu u duši i čežnju da je ispunimo novim iskustvima.. I damo se u potragu za novim partnerom, doduše mnogo češće kroz snove i maštanja, a zatim preko koketiranja do planova ili strategija zavođenja. Poslije toga nastupa novi medeni mjesec. To je beskrajni krug ponavljanja želja i njihovog propadanja. Svijet vrvi od tragaca za ljubavlju. Ponekad mi se cini da su gradovi više popularni za život od sela ili manjih gradova samo zbog seksa, da ne kažemo zbog ljubavi. Neumornim tragačima se cini da će kroz veći broj pokušaja i pogrešaka na kraju osvojiti tu toliko zeljenu premiju što se ljubav zove. Da bi smo pili sa izvora ljubavi moramo znati šta je ljubav, a kako ćemo znati ono što nikad nismo doživjeli, niti smo se pitali da li su maglovite vrijednosti koje slijedimo zaista one prave?

Zašto nam trebaju partneri i njihova ljubav? Da ne budemo usamljeni? Da udruženi budemo ekonomski jači? Da produžimo vrstu kroz svoje potomstvo? Ili nam trebaju kao potvrda naše normalnosti? Nemojte olako preskočiti ovo, najvažnije pitanje. Ko na njega sebi ne odgovori, taj produžava mehaniku života. Ako ne želimo pravit dijecu zašto uopce stupamo u seksulane odnose? Nije zadovoljavajući odgovor - zato što nam je lijepo ili zato što je to prirodni nagon. Šta hoćemo u ljubavnom i seksualnom odnosu? Prvo što nam padne na pamet to je dostizanje stanja orgazma. Iza njega se krije stanje opuštenosti ili privremenog nestanka životne tenzije.


Post je objavljen 26.01.2007. u 09:31 sati.